DON JOHN GOTTI

JEDAN OD NAJLJEPŠIH I NAJBRUTALNIJIH DONOVA KAKO SU GA ZVALI FBI AGENTI

King of New York

JOHN GOTTI 1940. – 2002.

Sredinom osamdesetih predstavnici zakona u Americi nekako su uspijevali da stanu ukraj kriminalnim porodicama. Međutim, sav taj napor FBI i policije samo je stvorio prostor Johnu Gottiju da uđe na velika vrata na američku kriminalnu scenu. Vrlo brzo postao je miljenik njujorških medija. Zahvaljujući sposobnosti da iz sudskih procesa izađe neoštećen i zbog svog stila oblačenja koji je više odgovarao modnim pistama nego njujorškim ulicama vrlo brzo postao je ikona među mafijašima i onima koji su željeli to da postanu.

Američki gangsteri s vremenom su postali sastavni dio Amerike, poput „McDonaldsa“, „Coca-Cole“ ili „Marlbora“. Desetljećima su im se ljudi istovremeno divili i mrzili ih. Vrlo malo pripadnika organiziranog kriminala zaokupljalo je pažnju javnosti punih 20 godina kao što je to bio slučaj sa Johnom Gottijem. Mafijaša je bilo i prije njega, Al Capone, Jack-Legs Diamond, Bugsy Siegel, ili pljačkaša banaka poput Johna Dillingera, Pretty Boy Floyda ili Baby Face Nelsona… svi oni uzeli su svoj dio slave i novca. Međutim, sredinom osamdesetih zavladalo je zatišje jer su predstavnici zakona u Americi nekako uspijevali da stanu ukraj kriminalnim obiteljima useljenika Italije. Međutim, sav taj napor FBI i policije samo je stvorio prostor Johnu Gottiju da uđe na velika vrata na američku kriminalnu scenu. Vrlo brzo postao je miljenik njujorških medija. Zahvaljujući sposobnosti da iz sudskih procesa izađe neoštećen i zbog svog stila oblačenja koji je više odgovarao modnim pistama nego njujorškim ulicama vrlo brzo postao je ikona među mafijašima i onima koji su to željeli postati.

GOTTI je javno ismijavao FBI te im davao na znanje da oni ne mogu ništa dokazati koliko on može izvesti, nije krio tko je.

Dok se Gotti uspinjao ka kriminalnom vrhu ostavljao je iza sebe krvave tragove prekrivene tijelima ali i čitavu skupinu osramoćenih državnih agencija i policije. Strpati ga iza rešetaka postala je opsesija američke policije koja je, da bi postigla taj cilj i sama odlučila prekršiti nekoliko zakona. Godine 1992. čovjek koji je prvo bio poznat kao „kicoški don“ pa „teflonski don“, osuđen je na doživotni zatvor bez mogućnosti pomilovanja prema RICO optužnicama na Saveznom sudu u Brocklinu. Kada se pogleda njegov život, jedino istinsko dostignuće je to što je uspio da na sebe skrene pažnju javnosti jer kao don nije pokazivao ni približne sposobnosti organiziranja kakve su, prije njega imali Capone, Luciano, Lansky, Torrio, Costello i Gambino. Na kraju, njegov ego i nemar koštali su ga slobode. Nepunih deset godina nakon presude, 62-godišnji John Gotti umro je u zatvoru od tumora na mozgu i vratu, u lipnju 2002. godine.

Lucky Luciano

Počeci:

John Joseph Gotti mlađi rođen je 27. 11. 1940. godine kao peto dijete Johna J. Gottija starijeg i njegove supruge Fannie. U obitelji je bilo jedanaestoro djece: sedam dječaka i četiri djevojčice. U različitim biografijama, Gottijev otac opisan je kao vrijedni radnik, imigrant iz napolitanskog dijela Italije. Godinama kasnije, Gotti će u razgovoru sa Salvatoreom Sammyjem-The Bull Gravanom drugačije opisati svog oca: “Te jebene skitnice što pišu knjige”, žalio se Gotti, “oni su gori od nas. Moj jebeni otac rođen je u New Jerseyu. Nikada nije bio u Italiji u cijelom svom jebenom životu. Ni majka nije. Čovjek nije radio ni jednog jedinog dana cijelog svog usranog života. Bio je klošar. Nikada ništa nije napravio za obitelj, nikada nije radio ništa, nikada nije zaradio ništa i mi nikada od njega nismo ni imali ništa.”

Hapšenje Gottia

Još kao mali “Johnny Boy” je naučio kako se koristiti šakom. Imao je kratak fitilj. Umjesto da svoju zavist prema bogatima preusmjeri na školovanje i postane biznismen ili doktor, njegov cilj bio je da postane jedan od mafioza koje je svakodnevno gledao kako se muvaju na uglovima brocklinskih ulica. Gotti je imao 12 godina kada je prvi put uhvaćen da radi za mafiju. Sa svojom braćom, Peterom i Richardom, Gotti je postao dio bande koja je obavljala određene poslove za mafiju. Gotti je 1954. godine ozlijeđen za vrijeme jedne pljačke. On i nekoliko klinaca iz kraja pokušali su ukrasti miješalicu za beton, međutim, miješalica je pala Gottiju na nogu polomivši mu prste. Nakon što je cijelo ljeto proveo u bolnici, Gotti je ponovo bio na ulici početkom jeseni sa novim, smiješnim načinom hodanja koji će ga pratiti do kraja života. Malo je hromao.
Sa 16 godina Gotti je napustio školu i postao član „Fulton-Rockaway“ momaka, bande tinejdžera koja je dobila ime po raskrsnici u Brooklinu. Gotti je ubrzo postao lider bande koja je odskakala od ostalih bandi u to vrijeme jer su se bavili ozbiljnijim poslovima: krađa automobila, pljačke, preprodaja svega i svačega…Uz svoja dva brata, Petera i Richarda, Gotti je tada upoznao još dvojicu mladića koji će ostati njegovi prijatelji do kraja života. Prvi je bio Angelo Ruggiero, nezgrapni mladić koji nije prestajao da priča, zbog čega je i zaradio nadimak Quack-Quack. Drugi mladić je Wilfred-Willie Boy Johnson, amaterski boksač čiji je otac bio indijanskog porijekla.

Između 1957. i 1961., dok je bio član bande „Fulton-Rockaway“, Gotti je bio uhapšen pet puta ali svaki put bi optužnice bile odbačene ili bi pak dobio uvjetne kazne, samim time umorio je policiju.

Brak i karijera:

Tijekom 1960. godine, kao dvadesetogodišnjak, Gotti se zaljubio u Victoriu di Giorgio. Iako joj je otac bio židov , Victoria je nakon razvoda roditelja, uzela prezime svog očuha. Dvije godine mlađa od Gottija, napustila je školu na posljednjoj godini. Vjenčali su se 06. 03. 1962., godinu nakon rođenja njihovog prvog djeteta Angele. Brak je bio sve samo ne skladan, međutim, usprkos tome dobili su još dvoje djece: kćerku Victoriu i sina Johna A., koji je postao poznat pod nadimkom Junior. U to vrijeme Gotti je pokušao da se bavi legalnim poslovima: radio je u tvornici kaputa i kao pomoćnik vozača kamiona. Međutim, to nije bilo za njega i ubrzo je sve svoje napore preusmjerio na kriminalne poslove. Victoria je omalovažavala njegovu karijeru. Jednom prilikom čak je bila primorana da zatraži humanitarnu pomoć dok je Gotti bio u zatvoru.

Gotti je prvi put zatvoren 1963. godine na 20 dana, kada je uhapšen sa Salvatoreom Ruggierom, Angelovim mlađim bratom. Uhapšeni su u ukradenom automobilu. Njegova djela tokom 60-ih bila su gotovo bezazlena. Tek 1966. provesti će nekoliko mjeseci u zatvoru zbog pokušaja pljačke. Međutim, ta godina, pokazati će se ključnom u njegovom životu jer će postati suradnik mafijaške ekipe koju je predvodio Carmine Fatico i njegov brat Daniel. Okupljali su se u društvenom klubu “Bergin Hunt” i “Fich Club”, a odgovarali su direktno Aniellu Dellacroceu, zamjeniku šefa obitelji Gambino. Njegova ozbiljnija karijera počinje u toj ekipi čija glavna meta je, kao i drugim njujorškim kriminalnim obiteljima tog vremena, ogromni međunarodni aerodrom John F. Kennedy. Iako nije bio baš spretan u otmicama teretnih kamiona sa aerodroma, Gotti je ipak uspio da zaradi dovoljno novaca da preseli obitelj u bolji stan u Brocklinu. Ubrzo su dobili i četvrto dijete, sina Franka.

1967. Gotti i jedan od članova njegove ekipe, Angelo Ruggiero ili Gottijev brat Gene, falsificirali su ime agenta i iznajmili kamion na JFK aerodromu. Preuzeli su robu, uglavnom žensku garderobu u vrijednosti od 30.000 dolara. Četiri dana kasnije, agenti FBI promatrali su Angela i Gottija kako ponovo tovare robu ali ovaj put na terminalu “Northwest Airlinesa”. Kada su napustili aerodrom FBI ih je zaustavio. Sva trojica su uhapšeni. U četvrtom mjesecu naredne godine, dok je bio na uvjetnoj slobodi, Gotti je ponovo uhapšen za slično djelo. Ovaj put pokušavao je da ukrade cigarete u vrijednosti od 500.000 dolara. Na nagovor Carminea Fatica, Gottijeva braća i Angelo angažirali su odvjetnika Michaela Coira da zastupa Johna. John je priznao krivicu i osuđen je na četiri godine koje je trebalo da provede u saveznom zatvoru Luisburg u Pensilvaniji. Gotti je odležao nepune tri godine, od petog mjeseca 1969. do prvog 1972. godine. Nakon izlaska iz zatvora prva stvar koju je Gotti morao da uradi je da nađe legalan posao. Naravno, ne da bi stvarno i radio. John je stavljen na platnu listu građevinske kompanije Victorijinog očuha. Ubrzo poslije Gottijevog izlaska iz zatvora Victoria je ponovo zatrudnjela. Njihovo peto dijete bio je sin Peter. Ekipa kojoj se Gotti vratio sastojala se uglavnom od suradnika mafije. Regrutirani, prihvaćeni članovi mafije ostarili su a mafijaški “ugovor” iz 1957. godine zabranjivao je primanje novih članova. Gotti je imao najviše šanse za “učlanjenje” od ostalih članova ekipe a kada je Carmine Fatico optužen za zelenašenje, Gotti je u njegovo ime nadgledao svakodnevne operacije. Sa 31 godinom Gotti je postao capo ekipe iz Bergina, uz blagoslov Dellacrocea. Berginova ekipa pod Gottijem bila je mlada i gladna. Tražeći priliku za zaradom, oni su se okrenuli narkoticima i dilanju.

Nepisani zakon mafije koji se odnosio na drogu je glasio: “Ako dilaš, umireš”. Ovo je, navodno, odlučeno na čuvenom summitu mafije u Apalachiju u studenom 1957. godine. Međutim, u stvarnosti je to izgledalo drugačije: možeš dilati dok te ne uhvate, a ako se to desi, biti ćeš mrtav. Dio novca od dilanja išao je šefovima, koje nije interesiralo porijeklo. Do petog mjeseca 1972. godine Gotti je izgubio kontrolu nad svojom ekipom iako to nije ni znao, nekoliko članova već su postali doušnici FBI ili su bili na putu da to postanu. U toj grupi bili su i Willie Johnson i William Battista.

Napredovanje:

Gottijev prvi korak ka vrhu mafijaške piramide došao je nakon problema Carminea Fatica sa zakonom. Naredni korak uslijedio je iz sličnih razloga, s tim da je ovaj put probleme sa policijom imao Dellacroce. Aniello Dellacroce bio je čovjek koji je volio da pokazuje svoje bogatstvo što je na kraju i privuklo Senatski komitet za istragu organiziranog kriminala da 1972. godine posveti više pažnje ovom mafijašu koji je označen kao boss obitelji Gambino. Zajedničko Gottiju i Dellacroceu, osim spomenutog, bila je i navika da gube veliki novac na kocki. Jednom prilikom, porezna uprava otkrila je da je Dellacroce na trodnevnom odmoru u Porto Ricku, na kocki izgubio više nego što je tvrdio da je njegova godišnja zarada. Dellacroce je osuđen na godinu dana zatvora a nakon što je odbio da svjedoči pred Velikom porotom, na kaznu je dodato još pet godina.

Fatico je bio u bijegu, Dellacroce u zatvoru i vrata obitelji Gambino širom su se otvorila Gottiju koji je redovno posjećivao bossa Carla Gambinoa iako je i dalje imao status suradnika. Ne bi se moglo reći da je Gotti posebno volio Carla, uglavnom zbog činjenice da ovaj nikako nije želio da ga primi u obitelj već ga je radije držao u statusu suradnika.Iako se zabrana o dilanju narkotika nije pretjerano poštovala, druga Gambinova naređenja i te kako su se sprovodila. Jedno od njih bila je naredba da se prestane sa kidnapiranjima i ubojstvima drugih mafijaša, što je u to vrijeme bio prilično popularan “sport”. Zabrana je uslijedila nakon kidnapiranja i ubojstva njegovog nećaka Mannyja Gambina. Upravo taj slučaj i ubojstvo irskog mafijaša Jamesa Jimmyja McBratneyja, postati će dio legende o Gottiju.

McBratney, Eddie Maloney, Tommy Genovese, Warren-Chief Schurman i Richie Chiasson, tokom 1972. godine novac su zarađivali kidnapiranjem mafijaša. Za deset posto od otkupnine pomagali su im i Flippo i Ronnie Miano, dvojica mafijaša iz obitelji Gambino. Nakon četiri uspješno izvedena kidnapiranja, njihova sreća se okrenula, 28. 12. 1972. kada su odlučili da kidnapiraju Mannyja Gambina, poznatijeg pod nadimkom Junior. Međutim, i ova priča daleko je od jednostavne, kao i svaka druga u kojoj se spominje ime Johna Gottija. Iako je McBratney bio sve samo ne ugledan građanin, jasno je da on nije čovjek koji je kidnapirao i ubio Mannyja Gambina iako je na kraju svojim životom platio za to nedjelo. Ubojstvo Juniora je, vrlo vjerojatno, naručio neko iz obitelji Gambino jer već duže vrijeme nitko nije bio zadovoljan njegovim ponašanjem.

Pola godine nakon kidnapiranja i ubojstva Juniora, 22. 05. 1973. McBratneyje je sjedio u “Snoope’s” baru na Staten Islandu. Oko 23 sata, John Gotti, Angelo Ruggiero i Ralph-Ralphie Wings Galione ušli su u bar i okružili McBratneyja. Pokušali su da ga uvjere da su policijski detektivi. Plan je bio da ga izvedu na parkiralište i tu ga ubiju daleko od svjedoka. Međutim, McBratney je uporno tražio da mu pokažu policijske značke. Iznerviran, Galione je ispalio metak u plafon. Tada je počela tuča koju je prekinuo Galione koji je ispalio tri metka u McBratneyja. Bila je to osveta za navodno ubojstvo Juniora.
U šestom mjesecu iste godine Ruggiero i Galione su uhapšeni ali ne i Gotti. Tako bi i ostalo da se Gotti nije, pred svojim čovjekom Williem-Boy Johnsonom, koji je već tada radio kao FBI doušnik, hvalio da je ubio Irca. Gotti je 17. 10. optužen za ubojstvo. Uspio je da izbjegne hapšenje sve do 03. 06. 1973., kada je njegovo sklonište opet otkrio Johnson koji je za tu informaciju dobio 600 dolara. Optužnica protiv Ruggiera ubrzo je propala jer je njegov odvjetnik doslovno zatrpao sud svjedocima koji su, navodno, njegovog klijenta u noći ubojstva vidjeli na drugom kraju grada. Gotti je kao svog odvjetnika angažirao Roy M. Cohna, poznatog pravnika. Znajući kako je završilo suđenje Ruggieru, Cohn se nadao da će se nagoditi sa Tužiteljstvom. Na kraju, 08. 08. 1975., nakon nagodbe, Gotti je osuđen na četiri godine zatvora u “Green Haven” kaznionici, koja se nalazila na oko 100 kilometara sjeverno od Qvinsa. U istom zatvoru kaznu je služio i Johnson, koji je, usprkos činjenici da je bio FBI doušnik, “ležao” zbog oružane pljačke.
Iz zatvora je izašao 28. 07. 1977., nakon manje od dvije godine provedene iza rešetaka. Na zabavi dobrodošlice koju su mu priredili njegovi ljudi saznati će da je došlo do promjena na čelu obitelji Gambino.

CARLO GAMBINO UMIRE I POSTAVLJA ZA NASLJEDNIKA CASTELLANA ŠTO SE NE SVIĐA GOTTIU

Promjene na vrhu:

15.10. 1976., don Carlo Gambino je umro. Neposredno pred smrt saopćio je svom konsiljereu Josephu N. Gallu, i ključnim šefovima, Jamesu-Jimmyju Brownu Failli i Ettoreu Zappi, da vodstvo nad obitelji prepušta svom rođaku Paulu Castellanu iako su svi očekivali da novi bos bude Aniello Dellacroce. U 12. mjesecu iste godine prvi ljudi obitelji Gambino okupili su se u kući capoa Anthonyja-Nina Gaggia da bi i formalno izabrali ovog bossa. Atmosfera na tom sastanku bila je izuzetno napeta ali je na kraju sve dobro prošlo jer se Castellano složio da zadrži Dellacrocea kao svog prvog zamjenika. Par mjeseci kasnije i Gotti je izašao iz zatvora. Shodno uvjetnoj slobodi opet je morao da pronađe legalan posao. I pronašao ga je. Postao je prodavač za “Arc Plumbing & Heating Company”. Iako je Fatico dobio dva sudska spora čekalo ga je još jedno suđenje za otmicu, tako da je Gotti preuzeo ulogu lidera njegove ekipe. Međutim, Gotti je i dalje imao status suradnika tako da nije mogao da ozakoni svoju titulu capoa. U prvoj polovini 1977. godine i Angelo Ruggeiro i Johnov brat Gene Gotti postali su punopravni članovi mafije. Gotti je na svoju “članski kartu” morao da čeka sve do kraja 1977. Jednom kada je postao “član” više nije morao da obavlja rizične poslove poput otmica ili pljački, sada je radio sa kockarnicama i zelenašenjem. Međutim, kocka je nešto što Gottiju nikako nije išlo od ruke. Gubio je ogromne količine novca a njegova ekipa bila je sve nezadovoljnija.

Tragedija Franka Gottija:

Frank Gotti je bio četvrto dijete Johna i Victorie Gotti. Njegov život bio je sasvim običan. Bio je dobar učenik i sportaš. 18. 03. 1980. posudio je od prijatelja moped i vozio se po kvartu. U isto vrijeme, John Favara, vraćao se kući sa posla. Favara je bio susjed Gottijevih i nije imao nikakve veze sa organiziranim kriminalom. Njegova kuća nalazila se odmah pored kuće Gottijevih. Njegov usvojeni sin, Scott, bio je Frankov prijatelj i često je boravio u kući Gottijevih. Nesretnim slučajem Favara je automobilom udario Franka koji se vozio na mopedu. Frank je preminuo. Smrt sina izuzetno teško je pala Victoriji Gotti koja je živjela samo za svoju djecu. Svako tko je poznavao Johna i Victoriju došao je na sahranu. Favari je savjetovano da ne dolazi. Čak ni FBI, koji je redovno nadgledao Gottijeve, nije poslao svoje agente da nadgledaju sahranu.

Dva dana nakon nesreće, policija je dobila anonimnu dojavu da će Favara biti ubijen. Detektivi su ga posjetili i pokušali objasniti da mu je život u opasnosti. Njegov odgovor je glasio: “To se događa samo u filmovima.” Naivni Favara nije mogao razumjeti kako Gottijevi ne shvaćaju da je Frankova smrt nesretan slučaj. Nije mu bilo jasno zašto svakodnevno dobiva smrtne prijetnje. Favarin prijatelj iz djetinjstva bio je Anthony Zappi, čiji je otac bio jedan od capoa u obitelji Gambino. Favara mu se obratio za savjet. Savjetovano mu je da se odseli i da proda automobil koji još nije popravio jer Victoria poludi kada god ga vidi. A viđala ga je svaki dan. Jednom je čak i napala Favaru bejzbol palicom. Iako je završio u bolnici, Favara nije tužio Victoriju ali je prihvatio Zappin savjet i poslao oglas da prodaje kuću. Tri dana prije nego što je trebalo da zaključi kupoprodajni ugovor za kuću, 28. 07., Favara je otet dok se s posla vraćao kući. Ni njegovo tijelo ni automobil nikada nisu pronađeni. Iako je bilo očevidaca koji su vidjeli otmičare, ubrzo bi, nakon posjete mafijaša, gubili pamćenje. Vlasnica malog restorana, koja je tvrdila da je sve vidjela, nakon posjete “iznenadnih” gostiju, prodala je restoran i kuću i odselila se u drugi grad. FBI je naravno, na ispitivanje pozvao Johna i Victoriju Gotti, ali oni, u vrijeme otmice nisu uopće bili u gradu.
18. 10. 1980. Frank Gotti bi napunio 13 godina. Na taj dan Victorija je u njujorškim dnevnim novinama platila objavu dva “in memoriama” za svog preminulog sina. Od tada, svake godine na taj datum, “in memoriami” se pojavljuju u njujorškim dnevnim novinama.

Ni danas nije poznato što se desilo sa Favarom. Jedna od verzija koja kruži je da su ga oteli Angelo Ruggiero, Willie-Boy Johnson, Gene Gotti, John i Charles Carneglia, Anthony Rampino, Richard Gomes i Iggy Alogna. Nakon što su ga ranili na parkingu ispred zgrade u kojoj je radio, odveli su ga na gradilište čiji je vlasnik Carneglia, živog zatrpali cementom i bacili u ocean. Nitko nikada nije bio uhapšen za otmicu i ubojstvo Favare.

John Gotti je od svoje ekipe sastavio moćnu i jaku organizaciju unutar obitelji Gambino. Najbliži suradnik bio mu je Angelo Ruggiero, tu je bio i njegov mlađi brat Gene, John Carneglia, Anthony-Tony Roach Rampino, Willie-Boy Johnson te još dvojica Gottijeve braće, Peter i Richard. U isto vrijeme i FBI je pravio svoju ekipu doušnika u kojoj su bili Willie-Boy Johnson, William Battista, Salvatore-Crazy Sal Polisi, Matthew Traynor i Anthoy Cardinale.
Nakon sinove smrti Gotti je počeo još više i još žešće da kocka, tj. gubi novac, što nikako nije odgovaralo Castellanu. Sve to je samo produbilo neprijateljstvo između dona sa jedne i Gottija i Dellacrocea sa druge strane. Castellano nikada nije smatran čovjekom sa ulice i nikako nije mogao da razumije ljude poput Gottija ili Dellacrocea. Osim toga, Gotti je, više nego bilo tko drugi, smatrao da je Dellacroce trebao biti novi don a ne neki šminker Castellano. Tenzije će vrlo brzo eskalirati u otvoreno neprijateljstvo.

Ubijeni Castellano bio je zadnja prepreka na Gottijevu putu do vrha mafije

Gottijev položaj je bio ozbiljno poljuljan kad nakon smrti Carla Gambina novi kum nije postao Gottijev mentor Dellacroce, već Gambinov zet Paul Castellano. ‘Neil Jaganjac’ i Gotti trgovali su drogom, što je Castellano zabranio, ali su tim unosnim poslom za sebe pridobili mlađe mafijaše. Paul Castellano i njegov šofer i consigliere Tommy Bilotti izrešetani su 16. 12. 1985. pred njujorškim restoranom Sparks, a Gotti je preuzeo vodstvo obitelji Gambino i s njim cijele njujorške, to jest cijele američke mafije.

U njegove džepove slijevali su se enormni prihodi od pljački, iznuda, kocke, prostitucije, reketarenja, kamatarenja, sindikalne korupcije, trgovine drogom i svih ostalih mafijaških djelatnosti.

Nakon dva neuspjela sudska procesa, iz 1984. i 1987., Gotti je postao medijska zvijezda. Dobio je nadimak ‘teflonski don’ i punio novine svojim fotografijama. Besprijekorna izgleda, uvijek elegantan u Brioni odijelima po mjeri, vrijednima 2000 dolara, i u pratnji svojih vjernih odvjetnika Brucea Cutlera i Gerryja Shargela, Gotti se kezio novinskim fotografima ni ne sluteći što mu se sprema. Federalni agenti su već znali za njegovo podmićivanje člana porote 1987., ali su tu informaciju držali u tajnosti kako ne bi razotkrili svoje prislušne uređaje. Dugo i uporno prisluškivanje koje je koordinirao tadašnji državni tužilac za oblast New Yorka (i kasnije gradonačelnik) Rudolph Giuliani urodilo je plodom kad su Gotti, njegov consigliere Sammy ‘Bik‘ Gravano i suradnik Frank Locascio uhićeni zbog reketarenja i umorstva.

Suočen s neoborivim dokazima krivnje, Sammy ‘Bik’ odlučio je 1992. surađivati sa zakonom i postao je najviše rangirani mafijaš u povijesti koji je postao FBI-jev svjedok. Nakon višetjednog suđenja, Gotti je proglašen krivim po svih 14 točaka optužnice (umorstvo, iznuda, udruživanje zbog kriminalne djelatnosti, izbjegavanje poreza itd. itd.). Osuđen je na 100 godina zatvora bez mogućnosti pomilovanja i poslan u zatvor Marion.

Nezapamćena medijska pažnja dovela je do toga da Gottija, što na filmu a što na TV, glume zvijezde poput Armanda Assantea, Toma Sizemorea i Anthonyja Johna Denisona, a Fun Lovin‘ Criminals snimili su i hit-pjesmu “Free John Gotti (King of New York)”.

‘Johnny Boy’ Gotti pokušao je iz zatvora i dalje upravljati Gambinovima, koristeći svog sina Johna Gottija mlađeg za prenošenje zapovijedi, ali to je sve lošije funkcioniralo, između oslalog i zbog poslovične nesposobnosti Johna Juniora, koji je također uhićen i osuđen na šest godina zatvora. 1996. Gotti je i “službeno” izgubio položaj kuma Gambinovih, koji su nekad imali više od 300 članova, a danas ih imaju svega 130, te su konstantno u padu.

Medicinski centar za savezne zatvorenike u Springfieldu u Missouriju objavio je da je preminuo najpoznatiji zatvorenik strogo čuvanog saveznog zatvora Marion u Illinoisu, koji je zbog karcinoma na mozgu i dobrom dijelu vrata tijekom posljednje četiri godine više vremena provodio u zatvorskoj bolnici u Springfieldu nego u Marionu. John Gotti stariji,  2002. godine s nepune 62 godine od tumora na mozgu i vratu. Otišao je i sa sobom u grob odnio uspomenu na dane kad je mafija bila moćna i neprikosnovena.

Toni Eterović,  fotto: Corriera della serra, AP