DRAGO KAMENJE U MODI

Posted On 21 Stu 2011
Tag:

DRAGO KAMENJE U MODI

Prateći svijet turskih sapunica, žene su oduševljene odavanju pažnje ženskoj ljepoti nakitom, dijamantima, brilijantima i svim onim što je običnom čovjeku teško zamisliti da će ikada imati. Istočnjačka kultura počevši od Kine, Indije posebnu je posvetu koncentrirala na uljepšavanje žene jer je žena nešto lijepo nešto što treba dodatno uljepšavati i kititi cvijećem i dragim kamenjem. Rijetki si mogu priuštiti što Svjetske žene nose, no što je to što određuje vrijednost dragom kamenju?

Postoji više od 30 popularnih vrsta dragog kamenja i još mnogo onih manje poznatih i cijenjenih samo od sakupljača. Drago kamenje se klasificira prema različitim kriterijima; kemijskom sastavu, boji, nekim fizičkim svojstvima. Ipak, kako je izgled jedan od najvažnijih atributa dragog kamena, najčešće se klasificiraju prema ljepoti i vrijednosti. Osnovna podjela je na drago kamenje i poludrago kamenje. Drago kamenje se onda opet dijeli ne redove, prema optičkim svojstvima, čistoći ili rijetkosti. Vrijednost kamena može se povećati ako ima neki neobični optički fenomen ili slavnu prošlost.

DRAGO KAMENJE I. REDA

DIJAMANT

 

Ime dijamant potječe od grčke riječi adamas = nesalomljiv. Najtvrđi je mineral u prirodi, jake refleksije, većinom bezbojan i proziran. Zbog dobrih optičkih efekata, najveće tvrdoće, i svoje rijetkosti, smatra se kraljem dragog kamenja koji se upotrebljava kao ukras još od davnina.  Nastaje kristalizacijom magme u velikim dubinama zemlje. Sastoji se od čistog ugljika.  Najčešće ih nalazimo u modrikastome vulkanskom tlu ili u nanosima rijeka, koje su ih odatle isprale i ponijele sa sobom. Najveći su rudnici dijamanata u južnoj Africi, kod Johannesburga, zatim u Jakutiji u Sibiru, u Indiji, na Uralu, na otoku Borneu i u Brazilu. Dijamant u prirodnom stanju ima oko sebe naslagu koja ga čini sličnim običnom šljunku ili kamenčiću. Tek brušenjem dobiva lijepe oblike i sjaj. Postoje različiti načini brušenja dijamanata. Najuobičajeniji je briljant, sa 57 površina (faseta), kojim se postiže idealni efekt loma svjetlosti.

RUBIN

 

Rubin je dobio ime po svojoj crvenoj boji (lat. rubens = crveni kamen) i spada u grupu korunda. Supstanca zbog koje je rubin tako crven je krom dok je u slučaju smećkastih  nijansi prisutno i željezo. Najtvrđi je mineral poslije dijamanta, sedam puta tvrđi od topaza koji ga slijedi na tabeli tvrdoće. Početkom dvadesetog stoljeća počeli su se izrađivati sintetski rubini kvalitete pravog kamena i naročito njegovih kemijskih i optičkih svojstava. Većina njih se ipak može prepoznati najviše zbog toga jer nemaju apsolutno nikakva oštećenja što je kod pravih kamena rijetkost. Najveća su nalazišta u južnoj Aziji, osobito u Mianmaru i Šri Lanki.

SMARAGD

Smaragd (grč. smaragdos = zeleni kamen) je zeleno obojeni dragi kamen iz grupe berila i najdragocjeniji u toj grupi minerala. Svoju zelenu boju dobiva od kroma, a ponekad i od vanadija. U ovom kamenu su česte nakupine sitnih nečistoća koje ga čine mutnim i neprozirnim te su samo rijetki primjerci smaragda prozirni i čisti. Takvi se ubrajaju u najskupocjenije drago kamenje. Glavna su nalazišta u Kolumbiji, Brazilu, Uralu, južnoj Africi i zapadnoj Australiji.

SAFIR

Ime safir upotrebljavano je za razno drago kamenje. U srednjem vijeku tako su nazivali i lapis lazuli. Oko 1800g. priznati su safir i rubin kao varijacije korunda. Tada se plavo kamenje nazivalo safirima, crveno rubinima, a sve drugih boja svrstavalo se pod mineral korund. Danas se minerali iz grupe korunda svih boja osim crvenih nazivaju safirima. Plavu boju safirima daju željezo i titan, ljubičastu vanadij. Mali dio željeza dat će rezultate u žutim i zelenim tonovima, a krom će prouzročiti ružičastu boju kamena. Najveća nalazišta safira su Mianmar, Tajland, Indija, SAD i Australija.

DRAGO KAMENJE II. REDA

AKVAMARIN

Akvamarin (lat. aqua = voda + marinus: morski) vrsta je minerala berila, po kemijskom sastavu silikat, Al2Be3(Si6O18). Boju morske vode mu daje željezo. Na temperaturama 400-500°C boja im se može lagano promijeniti dok na višim temperaturama može doći do totalnog gubitka boje tako da je potrebna velika pažnja kod izrade i popravaka nakita sa tim kamenom. Najvažnija nalazišta su u Brazilu, južnoj Africi, Kini, Indiji i u SAD. Najveći akvamarin ikad pronađen težio je preko 110 kg.

TOPAZ

Topaz je dobio ime po mjestu pronalaska na otoku u Crvenom Moru, Topazos. Boju dobiva zbog željeza i kroma, a najviše se cijene žuti i bezbojni topazi. Podložan je pucanju pa ga treba pažljivo ugrađivati u nakit. Također nije otporan na sumpornu kiselinu. Danas su najpoznatija nalazišta u Brazilu, a ostala u Afganistanu, Australiji, Mianmaru, Kini, Japanu, Meksiku, Namibiji, Nigeriji i Rusiji. Poznati su plavi topazi nađeni 1964. u Ukrajini, svaki težak preko 100 kg.

SPINEL

U mineralogiji se spinelom naziva čitava grupa srodnih minerala ali samo neki od njih služe kao drago kamenje. Uglavnom su to crveni zeleni ili plavi spineli. Njihovu boju daju im krom, željezo vanadij i kobalt. Spinel je razvrstan kao poseban mineral prije 150 godina. Prije toga se klasificirao kao rubin tako da su neki svjetski poznati rubini zapravo spineli (rubin u Engleskoj kruni). Ima ih u Mianmaru, Šri Lanki, Tajlandu i drugdje.

OPAL

Posebna karakteristika opala je njegov mliječno-plavkasti ili biserni (voštani) izgled površine i njegove razne boje koje mogu biti promjenjive, ovisno od kuta promatranja. Opal uvijek u sebi sadrži 3-30% vode. Tijekom vremena postoji mogućnost da kamen izgubi tekućinu, pukne i izgubi opalne vizualne osobine površine. Zbog toga se ne preporuča njegovo izlaganje toplini. Opal je također neotporan na kiseline i razne kemikalije te treba izbjegavati kontakt sa sapunom i parfemima. Neke vrste opala ubrajaju se u poludrago kamenje. Opal navodno ima izuzetno negativno djelovanje. Taj kamen koji se sjaji u svim bojama kod brojnih ljudi izaziva strah, a tvrdi se da je u tim bojama Bog ovjekovječio sedam smrtnih grijeha!

POLUDRAGO KAMENJE

U poludrago kamenje ubrajamo neke minerale koji nisu toliko rijetki, a svejedno su lijepi pa se koriste kao ukras.

MALAHIT

Ime malahit je vjerojatno nastalo od grčke riječi malakos što znači mekan, zbog njegove slabe tvrdoće. Kada se izreže, njegova struktura je puna tamnijih ili svjetlijih slojeva koji tvore krugove, ravne pruge ili neke druge oblike na površini. Po sastavu je bakrov karbonat. Zelene je boje.

AMETIST

Ime Ametist znači “bez pijanstva” (grč.). Najviše je cijenjen mineral u grupi kremena. Ljubičasto je obojen od tragova mangana ili željeza. Zagrijavanjem na temperaturi između 470-750°C mogu se dobiti svjetlo-žute, crveno-smeđe, zelene i bezbojne varijante. Originalne boje mogu se vratiti pomoću izlaganja radijaciji.

AHAT

Ahat je vrsta sitnozrnatog kremena iz grupe kalcedona. Ime je dobio po rijeci Achates u Siciliji. Ispunjen je nepravilno koncentričnim nijansama boja. Neki od ahata sadrže i supstance opala. U nekim se rudnicima vadi ahat čije su boje uglavnom samo nijanse sive te se tada primjenjuju razni postupci bojanja da bi kamen bio atraktivniji. Prije bojanja čiste se u toploj kiselini i bruse u završne oblike, a nekad se i poliraju.

ŽAD

Žad dobiva svoju lijepu zelenu ili smaragdno zelenu boju od primjesa željeza, a ponekad i kroma. Javlja se u vlaknastim agregatima pa je zbog toga jako žilav. U prethistorijsko doba žad se radi toga koristio u izradi oružja i raznih alata.

Pripremila: Antonela Madunić

O Autoru

Povezani Clanci