FILMSKI FENOMEN – ″THE PASSION″
Kako je Gibson profitirao prekršivši deset filmskih zapovijedi?!
Film “The Passion of the Christ” je raspametio analitičare i kritičare koji su pokušavali dokučiti kako je Mel Gibson ostvario uspjeh kršeći svih “deset zapovijedi” filmskog marketinga i distribucije.
Nema sumnje da će se o fenomenu filma “Passion” ubuduće učiti na filmskim akademijama, a za to će vrijeme Gibson i dalje ubirati profite od svog genijalno riskantnog projekta. Pokazavši hrabrost, dosljednost i samopouzdanje kakvi se rijetko vide u filmskom biznisu (a i u bilo kojoj poslovnoj djelatnosti), Gibson je prekršio ili zaobišao gotovo svaku svetu zapovijed Hollywooda.
1. UPOTRIJEBI TUĐI NOVAC ZA FINANCIRANJE SVOG FILMA.
U Hollywoodu se pojedinca koji uloži vlastita sredstva u neki film smatra naivčinom. Iako glumačke zvijezde i slavni redatelji često pričaju o projektima koje žele realizirati za svoju dušu, gotovo se nikad ne događa da posegnu u svoj džep pa to i učine. Ali Gibson je imao čvrstu vjeru u svoj “Passion” – i uz to nije mogao naći nikoga tko bi film financirao, te je morao izbrojati vlastitih 25 do 30 milijuna dolara, i sa svog privatnog računa i iz svoje produkcijske kuće Icon. Kako danas znamo, investicija koju su svi ostali smatrali bezumnom itekako mu se isplatila.
2. PLASIRAJ GLAS O SVOM FILMU RANIM PROJEKCIJAMA ZA NOVINARE.
Gibson je od samoga početka znao da bi taj uobičajeni pristup bio pogrešan za “Passion”. Umjesto toga, on je film držao podalje od medija, pobuđujući znatiželju i nagađanja te potpirujući kontroverzu. Odbijajući da prikaže “Passion” novinarima i skupinama koje su to tražile, potpalio je medijsku vatru oko sadržaja, tona i navodnog antisemitizma, a što je više odbijao zahtjeve da projicira film, to ga je javnost više željela vidjeti.
3. TV REKLAMA NEKA TI BUDE KLJUČNI ELEMENT MARKETINŠKE KAMPANJE ZA FILM.
Reklamni spotovi na glavnim američkim TV mrežama iznimno su skupi, a ne dosežu toliko gledatelja kao nekoć, jer velik dio publike prati kabelsku televiziju i druge medijske izvore. Ljudi iz hollywoodskog marketinga svejedno temelje reklamnu kampanju za film baš na TV spotovima i obično troše po 25 milijuna dolara na taj oblik promidžbe. Gibson nije namjeravao tako neefikasno potrošiti novac. Umjesto toga, sam je i zatim preko svog distributera Newmarket Films reklamirao film širenjem glasa preko crkava i župa do publike koja automatski ima interesa za takav naslov – kršćanskih vjernika.
4. PRIREDI SKUPOVE ZA NOVINARE, JER JE TO NAJBOLJI NAČIN DA SE ZADOBIJE PUBLICITET.
Nakon više desetljeća u vrhu filmskog biznisa, Gibson iz iskustva zna kako su tzv. press junketi, skupovi u Los Angelesu ili New Yorku na kojima se gomile novinara dovede i pusti da pogledaju inserte iz novog filma i intervjuiraju autore i zvijezde, zapravo beskorisni. Rezultat te standardne metode su dosadna medijska izvješća koja publiku ne motiviraju da pohrli u kina. Da je “Passion” bio proizvod velikog studija, publicisti bi vjerojatno posjeli Gibsona u stolicu u hotelskoj sobi s posterom filma u pozadini i pustili novinare da mu postavljaju – obično glupava – pitanja.
5. PLATI GLUMCE MILIJUNIMA DOLARA AKO ŽELIŠ IMATI DOBRU ZARADU.
Ne zna se koliko je Gibson platio Jimu Caviezelu za glavnu ulogu u “Passionu”, no to je sasvim sigurno bilo mnogo manje od višemilijunskih svota koje Hollywood plaća zvijezdama u kakve se ubraja sam Mel. Uz taj praktični element uštede, izbjegavanje slavnih glumaca pridonijelo je realističnosti filma, jer se gledatelji nisu morali truditi da zaborave da je ispod krvave šminke, recimo, Tom Cruise. Troškovi produkcije su angažiranjem razmjerno nepoznatog glumca Gibsonu uštedjeli oko 30 milijuna dolara.
6. IZBJEGAVAJ TITLOVE, STRANE JEZIKE, EKSPLICITNO NASILJE I CENZORSKU OCJENU KOJA BRANI GLEDANJE TINEJDŽERIMA, JER TIME ĆEŠ SI LIMITIRATI BROJ GLEDATELJA.
“Passion” je zbog ozbiljne teme i gotovo nepodnošljivo krvavih scena mučenja Isusa u američkim kinima dobio rejting R (restricted), što onemogućuje ulaz najvjernijoj filmskoj publici – tinejdžerima. Omladina je razlog zašto komercijalne rekorde gledanosti i zarade ostvaruju “bezazlene” fantazije poput “Gospodara prstenova” i “Harryja Pottera”, a nezapamćeno je da naslov s ovakvim rejtingom privuče takve mase publike. “Passion” je, međutim, u tome uspio i uskoro će nadmašiti “The Matrix Reloaded” kao najuspješniji R naslov svih vremena. Štoviše, Gibson je dokazao da čak ni dijalog na stranom jeziku i titlovi na engleskom nisu prepreka gledanosti i zaradi.
7. PREDSTAVI FILM NA FESTIVALIMA DA BI PRIVUKAO JAKE NEOVISNE DISTRIBUTERSKE KUĆE.
Gibson se mudro othrvao predstavljanju “Passiona” na važnom filmskom festivalu. U Sundance se ne bi uklopio budući da je sam tipična hollywoodska komercijalna superzvijezda. Žiri i publika u Cannesu, usred militantno sekularne Francuske, sigurno bi loše reagirali na vjerski naslov. A što se tiče tzv. malih “neovisnih” distributera, koji su redom vlasništvo velikih studija, teško je zamisliti da bi njihovi direktori vukli Gibsona za ruku da im proda prava na “Passion”.
8. FILM PREMIJERNO PUSTI U KINA SAMO U LOS ANGELESU I NEW YORKU.
Da je Gibson ugovorio distribuciju preko nekog studija, bio bi prisiljen na klasično puštanje filma prvo u nekoliko top kina u Los Angelesu i New Yorku, a tek onda u ostatku zemlje. U Hollywoodu se vjeruje da se dobar glas počne širiti iz nekoliko ekskluzivnih dvorana nakon što utjecajni filmski kritičari u ključnim novinama i TV emisijama objave svoje ocjene. Ali u slučaju “Passiona”, ta bi strategija rezultirala negativnim kritikama i uništila film prije no što bi i došao pred najširu publiku. Gibson je film istodobno pustio u kina širom SAD-a na simbolični datum – katoličku Pepelnicu, početak Korizme.
9. POŠTUJ SPONZORE I PARTNERE IZ KOMPANIJA BRZE HRANE, IGRAČAKA, VIDEO-IGARA I KONFEKCIJE, JER PROMOCIJA S NJIHOVE STRANE PRIDONIJET ĆE TVOJOJ ZARADI I REKLAMI ZA FILM.
Tradicionalna hollywoodska reklamna kampanja, naročito za visokobudžetne naslove, obvezno uključuje suradnju s komercijalnim sponzorima poput McDonaldsa i sličnih prehrambenih lanaca, proizvođača video-igara, elektronike, odjeće i drugih predmeta, iako je upitno je koliko je ta strategija unosna. U Gibsonovu slučaju, film poput “Passion” bio je ionako neprikladan za takav tip reklamiranja.
10. KLANJAJ SE IDOLIMA WALL STREETA DA PRIKUPIŠ NOVAC ZA VLASTITI FILMSKI STUDIO.
To je bila vjerojatno najveća napast Mela Gibsona. Mnoge je uspješne filmaše prije njega zaveo san o osnivanju vlastitog studija kao konkurencije postojećim velikim kućama, a za to su morali pronaći financijere i investitore s Wall Streeta. Ali Gibson je odolio i tome. Budući da mu se ulaganje vlastita novca u “Passion” desetostruko vratilo, sada ima slobodne ruke da sam financira i distribuira kakav god film poželi – i da pritom opet bude jedini vlasnik tog naslova i jedini profiter, i to ostavši vjeran samom sebi. Prije njega takvo što nije pošlo za rukom nijednom djelatniku u povijesti filmske industrije, i time je “The Passion of the Christ” još značajniji fenomen – ne samo u kulturnom i društvenom pogledu, već i kao poslovni pothvat.
Udarno
