U svijetlu događaja koji se odvijaju ili se tek trebaju odviti bilo bi se poučno prisjetiti riječi jednog od hrvatskih velikana-
“…upozoravam, da se ljuto varate, ako mislite, da se ovako samovoljno može prijeći preko tisuću i više godina hrvatske povijesti i hrvatske državnosti… Mi Hrvati za to nismo. Naš hrvatski seljak – a to je devet desetina hrvatskoga naroda – u ratu postao je potpun čovjek, a to znači, da ne će više nikome služiti, nikome robovati, ni tuđinu ni bratu, ni tuđoj ni svojoj državi, nego hoće da se u veliko ovo doba ta država uredi na slobodnom republikanskom i na pravednom čovječanskom (socijalnom) temelju…”
Ove proročanske riječi su izrečene od strane Stjepana Radića 24.11.1918.god. na sjednici središnjeg odbora SHS. Tada se on odupirao centralističko-hegemonističkom ujedinjenju južnoslavenskih zemalja.
Danas, devedesetak godina kasnije povijest se ponavlja samo u malo većem omjeru.
Hrvatsku se sustavno već od raspada stare države gura u demokraciju zvanu Europska Unija, koja se predstavlja ne samo kao odličan izbor za ovaj već dovoljno ispaćeni narod nego kao i jedino riješenje za Hrvatsku.
Pa da napravimo analizu o referendumu koji nam predstoji.
Kao prvo potrebno je dobro poznavati povijest, kao i čimbenike koji su utjecali na stvaranje Europske Unije. Neki će reći da iza ujedinjavanja država u multinacionalnu tvorevinu leži potreba za sigurnosti, bilo ekonomskom bilo obrambenom. No u prošlosti se pokazalo da kad god se stavilo više naroda u jedan koš, to nije funkcioniralo. Nekada su tirani, carevi i kraljevi uvjeravali narod da je baš njima dana od samoga Boga moć da vladaju. I što su napravili-dok su oni živjeli u izobilju narod je to plaćao i služio kao topničko meso u svrhu obrane njihovo velikog ega, ili samo za zabavu. Naravno, narod se svojevremeno, sa razvojem znanosti počeo buditi i zahtjevati svoju državu, a aristokracija je zaključila da im je pametnije dati ono što traže, barem prividno. U svrhu toga su stvarani ratovi poslije kojih je narod u užasu tražio da se nešto napravi a riješenje problema su uvijek bili spremni dati oni koji su problem i napravili. Pa smo dobili države sa demokracijom. I naravno kapitalizam, kako bi rekao Michael Moore „sustav davanja i uzimanja, uglavnom uzimanja“.Zatim je izbio drugi svjetski rat u kojem je Hitler pokušavao od europe napraviti jednu veliku i rasno čistu državu, a na drugoj strani su bili Saveznici (družba onih država koje su to isto radile donedavno-imale kolonije i izrabljivale ih i pokošavale nametnuti svoju hegemoniju). Ono što je bitno uočiti je da su svi tirani uvijek željeli centralizaciju u svim poljima. Zašto? Pa lakše je kontrolirati ovce u toru nego na polju, a u našem slučaju ako se ljude nauči da kontroliraju jedni druge tako da im se nametnu točne razlike između toga što je a što nije „normalno“ ljudi postaju čuvari jedni drugih i gori od ovaca; jer dok ovcama treba pas da ih dovede u red mi to sami radimo i tako pastir nema puno posla.
Da je netko nakon 1. ili 2. svjetskog rata predložio da se ujedini Europa vjerovatno bi bio popljucan, jer ljudi su se borili i ginuli protiv toga da budu u istom košu pod jednom čizmom. Pa se ljudima pristupilo na način totalitarističkog šuljanja, stvori se ekonomska kriza ili rat i onda kao riješenje ponudi se ujedinjavanje neke vrste i ukidanje osnovnih sloboda, i eto malo po malo ono čega su se ljudi 1945. godine grozili danas je stvarnost-stvorena je unija u kojoj ljude radne se gazi a one koji od toga profitiraju se diže u nebesa i stavlja kao primjer uspjeha. Jer živimo u svijetu u kojem je rat mir a profit svetinja. Živimo u korporatizmu koji u svojoj esenciji nije kapitalizam za koji se predstavlja već komunizam. Kapitalizam važi samo za bogate, a za sve ostale tu je komunizam, kao primjer navodim neke značajke npr jednostranačje i nepostojanje privatnog vlasništva. Pa da pojasnim-možda se ljudima čini čudna konstatacija da imamo jednostranačje ali pogledajmo dva najveća igrača trenutačno na hrvatskoj političkoj sceni HDZ i Kukuriku koalicija koji, osim toga što se prepiru tko je i kada više umočio ruku u med, ne daju jasne dublje razlike između sebe. U našem kontekstu i jedni i drugi su za Europsku Uniju. Nepostojanje privatnog vlasništva-hm sad bi netko rekao pa ja posjedujem neke stvari tipa mobitel, auto, stan ili kuću, no koliki je zaista postotak ljudi koji nešto stvarno posjeduju. Jer ako imate kredit na auto ili stan on nije vaš, probajte ne platiti zadnju ratu kredita ili sve trošarine državi pa će te ubrzo vidjeti koliko je auto ili stan vaš. Neće dugo proći i otići će sve na bubanj. Europska unija u svojoj biti je upravljana korporacijama kojima je interes samo profit i u čijim se odborima vrte isti ljudi koji ili jesu ili će tek doći na političku scenu, u biti nema razlike između velikih korporacija, njihovih odbora i klupa parlamenata država EU. U najnovijim događanjima se pokazalo tko zapravo vlada kad smo imali uvid u potpuno kršenje volje naroda u Grčkoj i Italiji, gdje su na vlast došli mimo izbora, elita bankara. U Grčkoj je naime premjera Georgesa Papandreoua, koliko god pokvarenog i predanog uništavanju grčke ekonomije, no ipak demokratski izabranog, zamijenio bez glasačke kutije Lucas Papademos, bivši potpresjednik Središnje europske banke, guverner Grčke banke i viši ekonomist pri banci Federalnih rezervi u Bostonu. Dok je u Italiji na vlast isto bez iti jednog zaokruženog listića došao Mario Monti savjetnik Coca Cole i Goldman Sachsa koji je zamjenio tiranina i milijardera Berlusconija. Herman Van Roumpuy, presjednik Europskog vjeća, za Italiju je bahato konstatirao da „ovoj zemlji trebaju reforme a ne izbori“.
Ovih dana se također priča kako će ako se ne provedu čvrste reforme Hrvatskoj biti dodjeljen kreditni rejting smeća. I to od agencija kao što su Moody’s, Standard an Poor’s koje su neposredno prije sloma 2008 davale trostruki A rejting imovini koja je u stvarnosti bila smeće.Te agencije nisu ništa drugo doli oruđe u rukama korporatista i bankara koji ciljano snižavaju kreditni rejting ciljane države i tako joj povećavaju kamate i uništavaju ekonomiju.
No vratimo se na temu referenduma. Za nekoliko tjedana ćemo odlučivati o ulasku u EU. Iako se čini da je odlučivanje obavljeno mimo nas i da se samo očekuje da potpišemo, jer ako ne za par dana ponoviti će se referendum koliko god to puta bude potrebno. Dok sa televizije i iz novina pršte najave o tome kako ćemo živjeti bolje pitamo se što napraviti. Pa imamo par izbora, prvi je ignorirati referendum i ostati kući, drugi je zaokružiti ne ili da.U slučaju bojkota referendum će se ponoviti, u slučaju da zaokružimo ne, odgoditi ćemo neizbježno jer nama je već sada ugrađena europa u zakone i državu a za to su se pobrinuli naši nadasve inteligentni političari. U slučaju da ste uvjereni da nam je EU jedino riješenje da se spasimo zaokružite da. Jer živimo u svijetu koji iako izokrenutih moralnih vrijednosti ipak može biti bolji i ono što je bitno za shvatiti je da svaki car je imao moć samo zato jer mu je je narod davao, tako da prava moć leži u našim rukama samo je trebamo ispravno upotrijebiti.
I za kraj još jedna od Stjepana Radića-
“Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu.”
by Ante Medić
