Što ne znamo o spavanju i snovima
Jeste li znali da dijete u prvoj godini života svojim roditeljima ‘oduzme’ oko 500 sati sna? Ili da je ženama u prosjeku potrebnije sat vremena više sna nego muškarcima jer inače postaju depresivne i razdražljive? Premda se radi o jednoj od osnovnih ljudskih potreba, spavanje i proces sanjanja još uvijek nisu u potpunosti istraženi i shvaćeni. Stoga se mnoge činjenice jednostavno svode na zajednički nazivnik – zanimljivosti
Kako je spavanje jedna od osnovnih ljudskih potreba, nedostatak sna može biti vrlo štetan i poguban po naše zdravlje. Zanimljivo je, međutim, što je bez medicinskog pregleda gotovo nemoguće sa sigurnošću dokazati budno stanje. Naime, ljudi mogu potpuno nesvjesno drijemati otvorenih očiju.
Normalno vrijeme čovjeku potrebno da utone u san kreće se između 10 i 15 minuta. Takav tempo signalizira da je čovjek dovoljno umoran da bez teškoća utone u san, ali ne i da je premoren. S druge strane, onaj kome to uspije u prvih pet minuta, definitivno treba razmisliti o promjeni stila života, jer mu i organizam i tijelo poručuju da su iscrpljeni. Prinova u obitelji za roditelje, između ostaloga, znači i gubitak 400 do 750 sati sna tijekom njegove prve godine života. Vrlo često ovakve smetnje uzrokuju pojavu nesanice kod roditelja u kasnijem životnom razdoblju.
Ne)spavanje
Iako nedostatak sna šteti ljudskom zdravlju, organiziraju se različita natjecanja u nespavanju. Kako se navodi na stranicama australskog projekta za proučavanje navika spavanja, trenutačni rekord iznosi 18 dana, 21 sat i 40 minuta. Rekorder se, tijekom tog vremena, suočio s brojnim halucinacijama, paranojama, nejasnim vizijama, kratkotrajnim amnezijama i poremećajima koncentracije.
Nažalost, konkretnije informacije o ovom podvigu nisu poznate, međutim, zna se da je 1964. godine Toimi Soini u Finskoj postavio rekord u nespavanju u trajanju od 11 dana ili, točnije, 276 sati. Rekord je uvršten u Guinnessovu knjigu rekorda, ali je iz nje maknut 1989. godine. Zaključeno je, naime, da bi ovakve informacije mogle ohrabriti ljude i potaknuti ih da sudjeluju na natjecanjima koja mogu imati kobne posljedice za njihovo zdravlje.
Alkohol na ljudski san utječe na razne načine. Naime, iako nas u većini slučajeva može natjerati da brže zaspemo, nije riječ o osobito kvalitetnom odmoru organizma, a snovi u većini takvih slučajeva izostaju. Također, nakon otprilike pet neprospavanih noći, tri čaše alkohola imat će učinak jednak onome koji bi, u normalnim okolnostima, imala dvostruko veća količina alkohola. Dobro je znati i da sedamnaest sati konstantne budnosti utječe na stanje organizma i tjelesne funkcije jednako kao 0.5 promila alkohola u krvi.
Ženama treba u prosjeku sat vremena dulji san nego muškarcima. Pretpostavlja se da ih upravo nedostatak tog jednog sata čini sklonijima depresiji i razdražljivosti.
Prema procjenama australske organizacije NRMA (National Roads and Motorists’ Association), slične našem HAK-u, upravo je umor uzrokovan nedostatkom sna uzročnik jedne od šest fatalnih prometnih nesreća, a interesantno je da broj nesreća u Kanadi opada zimi, s pomicanjem sata unatrag, tj. s dobivanjem još jednog sata za spavanje.
Prirodna budilica
Izostanak potrebe za navijanjem sata, tj. ‘prirodna budilica’ na koju se mnogi ljudi oslanjaju kod svojih jutarnjih buđenja, zapravo je osjećaj nastao kao posljedica stresa uzrokovanog buđenjem.
Tinejdžerima je potrebno oko 10 sati spavanja, baš kao i maloj djeci. U starijoj životnoj dobi, nakon 65., dovoljno je šest sati, dok je u razdoblju između 25. i 55. godine za većinu ljudi optimalno da si svakodnevno omoguće oko osam sati kvalitetnog sna.
Međutim, na taj se takozvani ‘prirodni sat’ može utjecati na različite načine. Tako su znanstvenici pri britanskom ministarstvu obrane uspjeli resetirati prirodni sat svojih vojnika te ih bez problema održati budnima i po 36 sati u kontinuitetu. Naime, sitna optička vlakna ugrađena u posebne naočale formiraju prsten intenzivne bijele svjetlosti oko ruba mrežnice vojnikova oka, stvarajući lažni osjećaj da se upravo probudio. Ovaj je sustav prvi put uspješno primijenjen na američkim vojnicima.
REM faza i snovi
Ljudi spavaju, općenito gledajući, tri sata manje od drugih primata, čiji san u prosjeku traje oko 10 sati.
Iako nikada nije u potpunosti dokazano da i druge vrste, osim čovjeka, imaju sposobnost sanjanja, poznato je da neke životinje imaju ciklus spavanja koji odgovara čovjekovom. Naime, slonovi redovno zaspu uspravljeni na nogama, a legnu tek kada nastupi REM faza (ime dobila zbog karakterističnog brzog pomicanja očnih jabučice – Rapid Eye Movement).
Problematika snova uvijek je izazivala mnoge dileme. Naime, donedavno se vjerovalo da ljudi sanjaju samo u REM fazi, međutim, otkriveno je da ne samo da nešto slabijim intenzitetom sanjamo i u ‘nonREM’ fazi, već da vjerojatno sanjamo u apsolutno svakom trenutku spavanja.
Postoji, naravno, razlika između različitih faza, pa snove iz REM faze karakteriziraju nešto bizarniji, složeniji i teško objašnjivi zapleti, dok će se ostali referirati na nešto običnije svakodnevne životne situacije kao što je, na primjer, panično razmišljanje o tome jesmo li negdje izgubili mobilni telefon.
Sanjarenje – kad bježimo iz surove realnosti
SANJARENJE je toliko rasprostranjeno među ljudima, mladima i starima, da ga stručnjaci znaju nazivati i ‘jednom od centralnih crta ljudskog života’. Neki procjenjuju da na sanjarenje ode i do trećina budnih sati.
No kako se točno rađaju, koja je zapravo funkcija i što su u stvari ove lepršave misli, znanstvenici još uvijek nisu sigurni. Bijeg u sanjarenje ne mora uključivati iznimne i gotovo fantastične događaje. Kod mnogih je tek riječ o ugodnim izletima u vlastitu prošlost. U časopisu “Parents” Dr. James Comer iznosi vlastito iskustvo sa sanjarenjem – poput onog tijekom naporne vožnje pri povratku kući kad se zna prisjetiti lijepih uspomena iz mladosti. “Možda i sasvim nevažnih stvari poput osvajanja školskog kupa u košarci, no to su stvari zbog kojih se osjećam bolje.”
Kod drugih sanjarenje služi za zamišljanje željene budućnosti. “Ja sam sanjario o karijeri priznatog glazbenika.”, prisjeća se jedan čovjek, koji je doista i postao popularan kompozitor i jazz-glazbenik.
Dječji mozak pobjegne u sanjarenje posebno za vrijeme dosadnih školskih sati ili kućanskih poslova. Kod nekih sanjarenje potakne zvuk, riječ ili neka slika koja ih posjeti na neku trenutnu brigu, užitak iz prošlosti ili nešto što željno očekuju. Netko sklon materijalističkim brigama ili ambicijama mogao bi biti opsjednut sanjarenjima o željenom automobilu, stanu, odjeći ili bilo kakvoj drugoj stvari. No ma koliko sanjarenje moglo biti ugodno, ometa li vam koncentraciju i krade sate dragocjenog vremena na poslu ili nakon njega, možda je vrijeme da se riješite navike koja je možda prerasla i u ovisnost.
Opasnost za mentalnu ravnotežu?
Starije generacije psihijatara, liječnika i pedagoga na sanjarenje su redovito gledali s negodovanjem. Uloga dobrog psihoterapeuta uključivala je i iskorjenjivanje navike sanjarenja, no dr. Eric Klinger pojašnjava da ovaj negativan stav vuče korijene od Sigmunda Freuda, koji je sanjarenje smatrao infantilnim i neurotičnim obilježjem čovjekove psihe. U udžbenicima psihologije znala se pronaći definicija poput: “Sanjarenje je često posljedica neuspjeha ili nedostatka interesa prema sadašnjosti, u svakom slučaju povlačenje iz stvarnosti.” Generacije stručnjaka poučavane su da sanjarenje treba suzbijati, a čule su se i teorije da pretjerano sanjarenje može rezultirati shizofrenijom.
U svojoj knjizi “Daydreaming”, Dr. Eric Klinger nasuprot starim teorijama iznosi rezultate novih istraživanja i tvrdi: “Sanjarenje je uobičajena i normalna aktivnost. U prosjeku, ljudi skloni sanjarenju jednako su mentalno stabilni kao i oni koji nisu skloni sanjarenju. Sanjarenje ne vodi do halucinacija. Sanjarenje ne uzrokuje shizofreniju kako su neki htjeli prezenirati.”
Zdravo korištenje ljudske mašte, tvrde mnogi stručnjaci, zapravo ne treba osuđivati, a sposobnosti uma da planira i svladava buduće događaje mogu biti prilično korisne. Mentalne vježbe za svladavanje neugodne situacije koju očekujete može vam pomoći kad neugodan trenutak stupi na scenu. Možda možete razmišljati kako odgovoriti na moguća pitanja na razgovoru za posao, što reći osobi s kojom želite izgladiti nesporazum ili nekome tko je zaokupio vaše srce. Isprobate li u mislima različite pristupe problemu, stvar bi u stvarnosti mogla proći jednostavnije nego inače.
To ne znači da biste u nedogled trebali ponavljati bolnu scenu zbog koje ste se posvadili ni izmišljati riječi i svađati se iznova u mašti – tu bi već prešli u Freudovu kategoriju infantilnog i neurotičnog uma. Ako vas maštanje iznova iznervira i ne pripremi da na miran i razuman način priđete problemu, svakako se klonite daljnje zloupotrebe maštanja. Tu je i nepotrebno vraćanje negativnim mislima. Sasvim je normalno osjetiti malo tjeskobe prije važnog razgovora za posao, no postići ćete malo stvarajući strahom ispunjene mentalne slike odbijanja i neuspjeha.
A kako za sve ima prikladno vrijeme i mjesto, i sanjarenje se ne smije oteti kontroli. Sjetimo se primjera sanjarenja prilikom vožnje, vozač koji je mislima na nekoj sunčanoj plaži zapravo je noćna mora svih sudionika u prometu. Slično tome pretjerano i neprikladno sanjarenje predstavlja još jedan specifičan problem. Neki se primjerice, posebno tinejdžeri, satima prepuštaju seksualnim fantazijama.
Snom protiv stresa
Savjet da nešto “moramo prespavati” možda nije loše poslušati kad pritisak postane sve jači i kad je vremena sve manje, pokazala je najnovija studija. Istraživače je zbunila činjenica da neki ljudi pod stresom spavaju kraće i noću se češće bude, a drugi “spavaju kao bebe”. Na godišnjem sastanku Društva za proučavanje sna predstavljena je studija u kojoj su sudjelovali studenti sveučilišta u Tel Avivu, a koja je pokazala da do te prividne proturječnosti dolazi zbog različitog načina suočavanja sa stresom.“Studenti koji su u vrlo stresnom razdoblju bili usredotočeni na osjećaje i tjeskobu spavali su kraće, a oni koji su zanemarivali osjećaje i koji su se usredotočili na problem spavali su dulje i uspjeli su zanemariti stres.”, rekao je dr. Avi Sadeh glavni autor studije.
Sadeh i njegovi kolege proučili su utjecaj vrlo stresnog razdoblja u studentskom životu na san. Istraživači su pratili 36 studenata u dobi od 22 do 32 godine tijekom uobičajenog tjedna studija i mjesec dana poslije u vrlo stresnom tjednu upisa u elitni program kliničke psihologije. Studenti su podijeljeni u dvije skupine: na one koji su u vrijeme stresa jako usredotočeni na emocije i na one koji ih zanemaruju. Oni koji se uzrujavaju i koje muče teške misli rekli su da se kvaliteta njihova sna pogoršala, objasnio je Sadeh, ali je kvaliteta sna ostala ista ili se čak poboljšala u onih koji se nisu obazirali na osjećaje. Sadeh je svom izvješću htio dati naslov: “Ako se ne možeš suočiti s problemom, prespavaj ga. Nekad san može regulirati nervozu i omogućiti bijeg od stresa, posebno kad izlaz iz situacije ne ovisi o vama.”, objasnio je.
Znanstveni tim udarno
