Grigory Yefimovich Rasputin rođen u Sibiru 1864 . i jedan je od najkontroverznijih osoba u povijesti Rusije. ISCJELITELJ ili prevarant, javnost je podjeljena o njegovoj moći. Zapravo najviše govore oni koji najmanje znaju. Navodno je prirodne sposobnosti usavršio do te razine duhovnosti da je mogao zavladati carstvom Rusije. Rasputin je stigao u St. Petersburg u odjeći redovnika, polu teolog, izgledao je veoma zapušten, pijanac a kasnije se potvrdilo da je i veliki ženskar. Imao je svoje tumačenje vjere a vjerovao je da je osoba morala griješiti da bi postala sveta. Sebi je dodao ime Rasputin kao nadimak. (što znači raspuštenjak, prljavac, smrdljivac) Nikad nije prao niti mjenjao odjeću. Imao je masnu kosu ali lice i magnetski pogled su odisali energijom koju malo tko ima, on je gledao kroz, ne u. Ono što nitko ne može osporiti da je ozdravio sina Cara Nikolaja od neizlječive hemofilije.
Car Nikolaj II i carica Aleksandra dobili su dijete, muškarca Alekseja nakon četri kćeri. To je bilo veliko veselje u kući no ne zadugo. Veselje se, brzo prometnulo u tugu kad su otkrili da je kraljević Aleksej hemofiličar (krvarenja bez prestanka). Bolest je “naslijedio” od majke i strahovali su za život djeteta. Carević Aleksej sa svoje tri godine pao je u igri i ležao u strašnim bolovima, dok su mu modre otekline vidljive kroz blijedu kožu (unutrašnje krvarenje) ugrozile život. Dvorski liječnici su bili nemoćni nisu znali što da urade. Aleksandra i njen muž, car Nikolaj II. molili su se kraj dječjeg krevetića i dali nalog nadvojvotkinjama Milici i Anastaziji da nađu Rasputina jer su one svjedočile da ima neobičnu moć. Na njihovo uporno nagovaranje, carski ga je par napokon pozvao u palaču, pobrinuvši se da njegov dolazak ne opazi dvorska straža. Sve je bila stroga tajna čak i bolest sina.
U ponoć se pojavio muškarac tamnosive kose i kuštrave brade – Rasputin. Kad je pogledao djete pred njima je pao na koljena i molio se pred svetom ikonom. Kad ustaje, nad carevićem pravi znak križa, prelazi ogrubjelom rukom preko vrelog dječakova čela, te izgovara dubokim, melodioznim glasom: „Ništa se ne boj, Alekseju, sad je sve u redu. Sutra ćeš opet biti zdrav.“ Zatim, pošto je dječaka umirio i ushitio sibirskim bajkama, Rasputin odlazi. „Vjerujte u moć moje molitve i vaš će sin preživjeti.“, Aleksej se naglo oporavio, a Nikolaj i Aleksandra zahvaljuju Bogu što im je poslao sveca obdarena tako čudesnim iscjeliteljskim sposobnostima. Praktički Rasputin je brzo zadobio povjerenje od Carice jer joj je pričao o Bibliji te je produhovio i fascinirao da mu je dala status velikog prijatelja dvora.
Rasputinovom prisutnošću kraj kreveta mladoga Alekseja, uvijek se osjećao osjetno bolje, na veliku začuđenost liječnika. Aleksandra je tražila Rasputinovu prisutnost kada joj je sinu bilo pogoršano stanje. Aleksej je preobolio nekoliko izljeva krvi zahvaljujući Rasputinu.
U to vrijeme 1910.g., Rasputinov položaj u Ruskoj zajednici se poboljšao. Kao favorizirani prijatelj carske obitelji, postao je centrom pažnje na svim društvenim događanjima. Bio je naporan, nerespektabilan, nepodnošljiv i nepristojan te nije stekao mnogo prijatelja izvan kraljevske obitelji. Rasputin je postao popularan u palači i mnogi su posumnjali da carica nije zaljubljena u njega. Preko Aleksandre je stavio određene ljude za guvernere. Mnoge koje je zadržao bili su korumpirani, lijeni i nesposobni. Svatko tko se usprotivio njegovom ponašanju bio je otpušten. Tko god se žalio Nikolaju, nikome nije pomoglo, i Aleksandra se uvijek zalagala za Rasputina. Rasputin je počeo stvarati si neprijatelje. Zbog njegovih ljudi počeli su se događati skandali.
U međuvremenu je počeo 1. svjetski rat i Rusija je bila u ratu s Njemačkom. 1915.g. Nikolaj je uzeo komandu nad ruskim trupama u borbi s Njemačkom a Alexandru ovlastio caricom dok je odsutan Dao je Aleksandri sve ovlasti kao carici dok je on odsutan. Kako je Aleksejeva hemofilija bila državna tajna, St. Peterburško društvo nije moglo razumjeti fascinaciju kraljevske obitelji otkačenim redovnikom, Rasputinom. Tračevi su govorili da je Rasputin zaveo caricu dok je Nikola na frontu, čak da i je i zaveo njene kćeri. Položaj kraljevskog para na dvoru je postajao slab. Postojale su sumnje da Rasputin i carica strankinja (porijeklom Njemica) su kovali planove da poraze Rusiju. Svi ruski plemići i opća javnost su vjerovali da Rasputin i Aleksandra razaraju njihovu zemlju i da Rasputin mora otići.
Nekoliko ruskih plemića, uključujući i kneza Dmitra Pavloviča i princa Feliksa Jusupova je krivilo ludog redovnika za sve ruske nevolje i počelo kovati planove da ga ubiju. Dana 30.12.1916. Jusupov je pozvao Rasputina na zabavu u njegovu palaču. Njegovi ubojice su ga ponudili vinom i kolačima, punim cijanida. Nakon nekoliko pojeđenih kolača i gutljaja vina nije bilo efekta. U tom trenutku Rasputin je imao toliko otrova u krvi da se ubije nekoliko ljudi. Ali on je bio živ. Jusupov, koji je bio u panici, uzeo je pištolj i pucao mu u prsa. Bili su uvjereni da je mrtav jer nije davao znak života, no nakon nekoliko minuta ustao je udario Juspova i pokušao pobjeći. Ostali urotnici su ga uhvatili, istukli, ispalili u njega još nekoliko hitaca, te ga bacili u rijeku Nevu. Kad je Rasptinovo tijelo pronađeno nakon tri dana pluća su mu bila ispunjena vodom. To je pokazalo da nije bio mrtav i da je pružao otpor sve dok se nije utopio u hladnoj rijeci.
Obdukcijom je utvrđeno da nije umro od metaka ni otrova nego utapanja.
Rasputin je pokopan u tajnosti kraljevke obitelji. Ubojice su pretpostavljali da će sa mrtvim Rasputinom biti sve riješeno, pa će se izabrati sposobni činovnici i guverneri koji bi bili sposobni vratiti bogatsvo u zemlju. Nikolaj, na rubu živčanog sloma, izgubio je interes za vladanjem državom a Aleksandra je donosila sama političke odluke. Njezino vođenje države izaziva revoluciju. Za manje od 2 godine, Nikolaj i Aleksandra te cijela obitelj je zatvorena i ubijena od strane boljševika.
Rasputinovo tijelo je ekshumirano i spaljeno tijekom februarske revolucije 1917.g.
Pripremio Toni Eterović