NAJBOGATIJI POLITIČAR U EUROPI, PREMIJER ITALIJE
GRAĐEVINAR, INDUSTRIJALAC I MEDIJSKI MAGNAT
SILVIO BERLUSCONI
“KOMUNISTIČKI TUŽITELJI I SUCI ME MALTRETIRAJU.” – tvrdi Berlusconi
Silvio Berlusconi rođen je 29.09.1936. u Milanu, u obitelji srednje klase. Nakon uspješne poslovne karijere građevinskog poduzetnika i medijskog magnata, danas je najbogatiji Talijan čije se bogatstvo procjenjuje na 12 milijardi dolara, a evidentno je najbogatiji političar u Europi. Berlusconi se već kao mladić uz školovanje bavio pjevanjem i zabavljanjem kao pripovjedač viceva na brodskim krstarenjima gdje je skupio nešto novca i upoznao mnogo ljudi kako iz poslovnog svijeta tako i uglađene gospode sa druge strane zakona. Kažu da i danas ima predivan glas te smisao za glazbu. U 25. godini diplomirao pravo a posao u banci za običnim šalterom mu je 1961. ponudio Carlo Rasini, vlasnik male banke u Milanu u kojoj je radio Berlusconijev otac.
Silvio nije prihvatio ponuđeni posao, već je zbog oca zadobivši povjerenje Rasinia zamolio bankovno jamstvo za kupovinu građevinskog zemljišta na tadašnjem rubu Milana sa svojim poslovnim planom. Ušao je u posao sa jednim poduzetnikom, te je uspio unaprijed prodati kuću prije nego je položena ijedna opeka. U dvije godine je izgradnjom te zgrade ostvario stanovitu zaradu. Ta zarada ne objašnjava kako je odmah 1963., mogao ući u golem posao: izgradnju naselja za 4000 stanovnika u Brugheriju, na sjeveru Milana, za što je osnovao poduzeće Edilnord. Rasinieva banka našla se pod istragom talijanskih i međunarodnih pravosudnih organa koji su optužili banku da služi za “pranje” i recikliranje mafijaškog novca. Glavni igrači osumnjičeni su bankari Antonio Virgilio i Luigi Monti, a s njima je često kontaktirao mafijaš Vittorio Mangano. Mangano će se kasnije za vrijeme policijskog progona skloniti na Berlusconijevo imanje u Arcoreu i u odsustvu biti osuđen na tri doživotna zatvora za ubojstva, reket i organiziranje raspačavanja droge. No Berlusconi se branio tvrdeći kako nije znao da je Mangano mafijaš već žrtva montiranog progona. Tijekom sedamdesetih godina stvorio je MEDIA SET dvanaesti na svijetu medijski gigant koji sadrži skupinu jakih tv postaja s televizijskim postajama koje nude cijeli spektar različitih programa kao i tisak. Ima čak i po Europi i svijetu tv postaje, dakle Berlusconi ima javno mnijenje kojim može upravljati. U vrijeme kad je ušao u politiku već je bio među pedeset najbogatijih ljudi svijeta te najbogatiji čovjek u Italiji. Mediji su mu uvelike doprinijeli da postane premijer.
“Berlusconi je manipulator, lažljivac i mafijaš.” – tvrdi ANTONIO DI PIETRO tužitelj koji je pokrenuo jednu od najjačih akcija protiv visoke korupcije u Italiji “Čiste ruke”
Jedno je sigurno, protiv Berlusconia i njegovih suradnika vođene su nebrojene istrage unatoč njegovom premijerskom položaju; nad njegovim ispadima zgražala se svjetska javnost; o sumnjivu podrijetlu bogatstva objavljene knjige; vrijeđao je pravni sustav svoje zemlje, ali Berlusconi je i treći put postao premijer Italije. Svojim šokantnim istupima često zna tuči vrlo nisko konkurente ne birajući sredstva za diskreditiranje. Od anđela će napraviti vraga, od vraga anđela tvrde njegovi protivnici. No Antonio Di Pietro slavni tužitelj i pokretač akcije Čiste ruke se žestoko obrušio na Berlusconia sa konkretnim preslikom Berlusconijeve pristupnice u masonsku ložu Propaganda 2 (P2), čiji je vođa, predratni fašist i ratni obavještajac Licio Gelli, pravomoćno osuđen za pokušaj državnog udara, nasilnog rušenja demokratske vlasti u Italiji. Gelli je u ložu uvlačio istomišljenike, željne vlasti, a Di Pietro je to predočio javnosti kada ga je Berlusconi na tv prozvao da nema doktorat pravnika. Di Pietro je predočio javnosti preslik svoje diplome doktora prava, istakao sveučilište na kojem je stekao doktorat te time ukazao na neinformiranost Berlusconia ili ciljano bezočno laganje. Za razliku od generala i političara koje je članstvo u P2 koštalo karijere – Silvio Berlusconi je treći put izabran na parlamentarnim izborima kao talijanski premijer nakon pada lijeve vlade Romana Prodia i to u osmom mjesecu 2008. Na čelu vlade već je bio 1994.ali samo osam mjeseci jer je došlo do korupcijske afere u kojoj ga se teretilo, potom od 2001. je bio premijer do 2006. Najbogatiji je Talijan i dalje je najmoćniji talijanski kapitalist, smatra se tajkun koji je svoje imanje sazdao sam, sumnjivim i nejasnim putem bez nasljedstva.
“Moja imovina i moj uspon imaju jasno porijeklo i nisu došli preko noći. Zgražaju me laži ljubomornih nerealiziranih ličnosti koji pošto-poto žele dokazati da sam nešto što nisam. To su komunistički vragovi.” – tvrdi Berlusconi
Investicije u Berlusconijevo carstvo stizale su sistemom “kineskih kutija” i kada je Berlusconi prvo 1974. uveo kabelsku televiziju u naselje Milano 2, da bi taj isti program lansirao 1978. kroz eter kao Telemilano (od 1979. Canale 5). 1979. od Titanusa kupuje autorska prava na 300 filmova koji nisu dotad prikazivani na talijanskim televizijama, a istodobno osniva marketing agenciju Publitalia. Berlusconi prodaje pravo na prikazivanje tih filmova lokalnim TV stanicama vrlo jeftino, ali uz uvjet da s njima ide i njegov reklamni program. Time je praktički uspostavio nacionalnu mrežu, a onda još dvije televizije Italia Uno i Retequattro došle su u njegove ruke jer ih je otkupio jeftino kada su bile pred bankrotom, a onda je i njih raširio utapajući u njih lokalne postaje. Te tri mreže su ujedinjene u kompaniju Fininvest. Berlusconi je tada već prijatelj sa socijalističkim vođom i premijerom Benedettom Bettinom Craxijem koji će mu biti vjenčani kum u drugom braku sa Veronicom Lario. Craxi mu pomaže 1984. kada Berlusconiu sud isključuje odašiljače u Torinu, Rimu i Pescari, jer je Berlusconi uspostavio nacionalnu mrežu za koju nema koncesiju. Craxijeva vlada donosi dekret kojim pobija sudsku presudu te omogućava monopol Berluconia.
Prijateljstvo sa socijalističkim premijerom Bettinom Craxijem, Berlusconiu je mnogo pomoglo, no odrekao se svoga prijatelja kada je zbog kaznenog progona pobjegao u Tunis
Berlusconi i Craxi su 1998. nepravomoćno osuđeni za davanje i primanje mita jer je Berlusconi dok još nije ni ušao u politiku a bio je silno bogat 1991., svom prijatelju i vjenčanom kumu Craxiju, tada tajniku vladine Socijalističke stranke, ilegalno poklonio 20 milijardi lira iz zarade svoga koncerna Fininvesta, koristeći za to svoju drugu tvrtku All Iberian registriranu u inozemstvu. Niti je Berlusconi to registrirao kao poklon političaru, niti je Craxi registrirao taj prinos. Berlusconi je prvo tvrdio da All Iberian nije njegovo vlasništvo jer je bio tajni vlasnik, ali je sud otkrio i presudio da je lagao. Osuđen je zbog ilegalnog financiranja političkih stranaka. On tvrdi da je nevin i da je osuđen na temelju pretpostavki, jer da nije znao što čini njegovo poduzeće. Uglavnom Craxiu se nije zahvalio na adekvatan način, kada je u akciji “Čiste ruke” Crax morao pobjeći u Tunis da bi se spasio od zatvora. Craxieva kći Stephania tvrdi kako oca Berlusconi nikada nije posjetio u Tunis iako je njen otac njemu omogućio uspjeh i financijski i politički kada mu je omogućio medijski monopol usprkos sudskoj zabrani. Kada je Berlusconi 1994. osnovao stranku s navijačkim nazivom “Forza Italia” = “Naprijed Italijo!” i koaliciju “Pol slobode i dobrog vladanja”, te s njima pobijedio na izborima i postao predsjednikom Ministarskog vijeća – logično je da se podrijetlo njegova imutka našlo u središtu pozornosti. Utoliko prije što je Berlusconi neosporno sposoban mešetar, koji je vješto koristio zakonske mogućnosti da zaradi što više a državi da što manje. O svemu tome bilo je puno pretpostavki, prijava, tužbi i vrlo malo dovršenih sudskih postupaka – a ni oni uglavnom nisu dali odgovora, jer je Berlusconi mogao platiti dovoljno vještih odvjetnika da procese odulje do zastare. Svaka zastara je značila da je u konkretnom slučaju Berlusconi ostao pravno čist, ali da sumnja nije raščišćena.
Berlusconiu ne pada lako konstantno napadanje i optužbe na sve moguće načine, iznosi se sve više prljavosti istina i neistina – ali njegova popularnost samo jača.
U Italiji je uoči drugih glasačkih izbora 2001. posve rasprodana knjiga “Smrad novca”, koju su zajedno napisali novinar Marco Travaglio (tadašnji torinski suradnik sudske kronike rimskog dnevnika Repubblica) i zastupnik Elio Veltri (tadašnji najbliži suradnik Antonia Di Pietra). Berlusconi je ipak pobijedio a oporba je tvrdila da je sam Berlusconi kupio više od pola knjiga da javnost ne bi vidjela što se nalazi u knjizi. Travaglio je na državnoj RAI televiziji svjedočio kako je na aerodromu vidio čovjeka koji je pred njim kupio sve raspoložive primjerke u knjižari. No u toj knjizi nema nekih senzacionalnih otkrića, već je samo nabrojano sve što se Berlusconiju bez ikakvih dokaza stavljalo na teret, u sudskim i u novinarskim istragama. Najteža optužba, da je Cosa nostra na račun Berlusconija ubila suce Giovannija Falconea i Paola Borsellina te pokušala ubiti Berlusconijeva novinara Maurizija Costanza nije bila novost, jer je o tome svjedočio mafijaš “pokajnik” Salvatore Cancemi kojeg su već sudovi proglasili nepouzdanim na suđenju Giuliju Andreottiju. Tužilaštvo u Caltanisseti odlučilo je odbaciti to svjedočenje mafijaša tek poslije devet godina istrage, baš uoči izbora 2001, kada se skandal razbuktao. Čak je organizator ubojstva Falconea i Borselina – zloglasni mafijaš Salvatore Totto Riina u sudnici pozdravio i podržao Berlusconia, što se gledalo dvostrukim očima. Mafija nikad ne poručuje javno, stoga je Riinina poruka ocjenjena provokacijom, a Berlusconievi protivnici su je pripisali umiješanosti Berlusconia sa groznim atentatima. Berlusconi tvrdi da nikada nije imao razlog za takvo što uraditi, jer protiv Falconea nikada nije imao ništa, niti je imao doticaj sa njim u bilo čemu. Berluscni je zbog ovih optužbi bio jako uznemiren, jer i kriv, a pogotovo nevin čovjek bi doživio srčani udar da mu se ovo stavlja na teret. Falcone je simbol borbe protiv mafije u najtežim trenucima Italije kada nije bilo volje za rat sa mafijom, a danas ga Talijani slave kao heroja koji je uz nekolicinu nepotkupljivih se bez političke podrške digao na mafiju i više 400 krupnih mafijaša zatvorio. Berlusconi je ovim optužbama doveden do stanja da se želi “napiti krvi” dezinformatorima.
Travagliu Berlusconi nije zaboravio niske udarce istina i neistina, informacija, polu informacija i dezinformacija. Čim se popeo na vlast 2001. iz Sofije je naredio otkaze na državnoj radioteleviziji RAI: Enzu Biagiu, koji ga je često “vrijeđao” u komentarima; pristranom ljevičaru Michelu Santoru koji ga je masakrirao u političkim emisijama, te desničaru Marcu Travagliu koji ga je nemilosrdno ganjao kao lopova. Partizanu Biagiju je Berlusconi “oprostio” dok je umirao, Santoro je vraćen na posao poslije više sudskih presuda, a Travaglio je i dalje nigdje jer su njegove optužbe Berlusconija najviše boljele. Najveći dio optužbi već je objavljen i u prvoj knjizi “Berlusconi – neautorizirana biografija” 1994. uoči prvih izbora koju su napisali novinari Claudio Fracassi i Michele Gambino. Unatoč teškim optužbama, Berlusconi je pobijedio na prvim izborima. To je dokaz da negativni podaci ne ometaju uspjeh već često budu kontraproduktivni, ali je ipak nakon podizanja optužnice za korupciju morao u roku od osam mjeseci raspustiti vladu. Najgoru pljusku Berlusconiju zadalo je Tužiteljstvo u Milanu, poslavši mu obavijest o vođenju istrage protiv njega upravo u trenutku kada je kao predsjednik Ministarskog vijeća zemlje domaćina u studenome 1994. predsjedao u Napulju – Konferencijom Ujedinjenih naroda o organiziranom kriminalu. Zatekla ga je optužba da je podmitio pripadnike GUARDA DI FINANZE (Specijalne financijske policije) i nedugo zatim dao je ostavku, ali ne zbog istrage, nego zato što se njegova koalicija našla u manjini kad ga je napustila Bossijeva Sjeverna liga. Svaki kazneni postupak protiv sebe doveo je do zastare.
Berlusconi je građevinski milijarder, industrijalac, bankar, političar, medijski vladar i vlasnik sportskih klubova a jedan od njih je Milan
Obavijest o vođenju istrage koja je prispjela Silviu Berlusconiju kada je u studenome 1994. predsjedao u Napulju Konferencijom UN-a o organiziranom kriminalu, odnosila se na podmićivanje pripadnika GUARDA DI FINANZE (Specijalne financijske policije). Berlusconi i suradnici u Fininvestu bili su optuženi da su potplatili inspektore da zatvore oči nad prekršajima u četvorim Berlusconijevim poduzećima (TV mreža Tele+, osiguranje Mediolanum Vita, naklada Mondadori, videonaklada Videotime). Nedvojbeno je dokazano da su inspektori dobili novac da bi “zažmirili” i nedvojbeno je da su taj novac dali Berlusconijevi suradnici, među njima i brat mu Paolo ali je dvojbeno bilo da li je to Berlusconi naredio, je li znao ili je bio nevin tako što bi njegovi suradnici potajice riskirali zatvor samo da šef plati desetke milijardi lira poreza manje. Tužiteljstvo u Milanu smatralo je da je po zapovjednoj odgovornosti Silvio Berlusconi za to morao znati i da je inicijator te korupcije. U prvom stupnju su osuđeni i on i suradnici – a drugostupanjska presuda, obznanjena u svibnju 2000., smanjila je kazne suradnicima, a Berlusconi je za Tele+ oslobođen jer nije počinio kazneno djelo, a za ostala tri slučaja ga je sustigla zastara. Berlusconi je optužen za utaju poreza i u Španjolskoj, kao suvlasnik TV mreže Telecinco. Berlusconi je rekao da se neće odazvati sudu, jer da su i za Španjolsku dokaze montirali talijanski komunistički tužitelji. Stoga se poziva na svoj parlamentarni imunitet, kao i njegov pomoćnik i u Telecincu i u stranci Marcello Dell’Utri kome se u Palermu i dalje sudi za veze s mafijom. Budući da su obojica euro zastupnici, španjolski sud je u srpnju 2000. zahtijevao od Europskog parlamenta da im ukine imunitet za to suđenje. Španjolski sud je odbijen. Tadašnji vođa socijalističke grupe u Europskom Parlamentu Enrique Baron Crespo optužio predsjednicu Europskog Parlamenta Nicoleu Fontaine da zahtjev nije proslijedila zastupnicima jer su ona i Berlusconi u istoj Europskoj pučkoj stranci i dobri su prijatelji. Paolo Berlusconi je i 1996. osuđen na dvije i po godine zatvora jer je, smatraju suci, podmitio štedionice Cariplo da kupe četvrt koju je on izgradio kao poduzetnik. Stoga je osuđen i da plati 748 milijuna lira odštete. Paolo je tvrdio da ono što je na crno platio Cariplovu dužnosniku Giuseppeu Clericiju nije mito nego normalna provizija za posao, te da nije “imao pojma” da će Clerici novac proslijediti strankama. Clerici nije bio posrednik, nego predstavnik kupca, dakle to je mito – presuđeno je. Silvio se pred javnošću zakleo: “Kunem se životom svoje djece da nisam nikoga podmićivao a ako mi to radite zato što sam vlasnik televizija, prodati ću sve svoje televizije.” 
“Komunisti me progone nevinoga, puni su ih sudovi i služe isključivo politici! Oni se ne mire činjenicom da je narod birao ujedinjenu desnicu i crkvu” – tvrdi Berlusconi
Pod istragom je dugo bio i Berlusconijev odvjetnik Cesare Previti (ministar obrane u njegovoj vladi 1994.). Previti je optužen i napokon (jedini on) pravomoćno osuđen da je višekratno golemim svotama potplatio suce u Rimu kako bi osigurao povoljne presude, poglavito u parnicama gdje se odlučivalo o velikim imecima. Sam je Berlusconi osumnjičen da je Previtiju davao novac za korumpiranje sudaca, jer da je baš Berlusconi izvlačio glavnu korist iz namještenih presuda. Logično je bilo da je netko taj novac (milijarde lira) za korumpiranje sudaca morao platiti. Sve je upućivalo na Berlusconija, jer je Previti bio godinama njegov glavni odvjetnik a zatim i glavni politički pobočnik. Zastara je i tu izvukla Berlusconija od pravomoćne presude. Kada je otkriveno da je u Berlusconijevoj vili u Arcoreu smješten mafijaš Vittorio Mangano, Berlusconi je tvrdio da nije imao pojma o Manganovoj mafijaškoj prošlosti i da ga je preporučio Dell’Utri kao Sicilijanac Sicilijanca. Tad se doznalo da je Mangano bio umiješan u sam početak Berlusconijeva financijskog uspona. Danas je Finivest veliki medijski koncern pod nazivom MEDIASET koji ima 50 % medija u Italiji, te samim time monopol. Berlusconi kupuje i tiskovne medije, i to ne samo u Italiji već diljem Europe. Smatra se da drži i nekoliko Njemačkih tv postaja kao tajni suvlasnik a javno je obznanio da želi kupiti Njemačke postaje SAT 1 i PRO 7. Upravlja i državnom RAI te ima moćne i utjecajne ljude u većini konzorcija koji nisu njegovi. Ima utjecaj i na smatra se najneovisniji list u Italiji Corriera della Serru. Njegov javni simpatizer je ugledna talijanska tv zvijezda i urednik najjačih političkih showa RAI-a koji se smatra nepristranim i napada sve podjednako – legendarna ikona talijanske tv, vječni Bruno Vespa, koji se nemali put izjasnio kako misli da se previše tuče na Berlusconia iz zavidnosti, mada isti Vespa nikada nije u javnoj debati držao stranu Berlusconiu, već drugoj strani omogućio vrlo žestoke napade. O Brunu Vespi je nastao veliki medijski skandal nakon svojih simpatija i to tkz. otkrićem da je izvanbračni sin Benitta Mussolinia. Mediji su usporedili slike njih dva i doista sliče, ali je Vespa iznio dna, da se vidi tko mu je otac i da je sve izneseno laž.
Sa Georgeom Bushem
Sa Papom Ivanom Pavlom II.
Sa Papom Benedictom 16.
Sa Alessandrom Mussolini, kćerkom Benita Mussolinia
Uhvaćen u opuštenoj atmosferi privatne plaže
Neke slavne izjave Berlusconia koje su zgrozile i nasmijale javnost su: “Mussolini nije nikada nikoga ubio, najviše ako je koga poslao u konfinaciju, koja je bila nešto poput produženoga godišnjeg odmora. Fašizam u Italiji nikada nije bio kriminalan nauk. Postojali su rasni zakoni, užasni, ali su doneseni zato da bi se dobio rat s Hitlerom. Talijanski fašizam ima tu mrlju, ali ništa što bi bilo usporedivo s nacizmom i komunizmom. Optužuju me da sam više puta tvrdio da komunisti jedu djecu. Čitajte Crnu knjigu o komunizmu i otkrijte da komunisti u Kini nisu djecu jeli, nego su ih kuhali i time gnojili polja. Suzbijam komunizam kao što je Churchill suzbijao nacizam.“ ”Ja sam žrtva, žrtvujem se za sve. Ja sam Isus Krist u politici.“ Kad ga je jedna djevojka koja ima radni ugovor samo na određeno vrijeme u predizbornoj kampanji pitala kako može u takvim uvjetima, zasnovati obitelj – odgovorio joj je: “Pa vjenčajte se s Berlusconijevim sinom! Ili s nekim drugim bogatim! S tim Vašim lijepim osmijehom možete svašta!“ Mnogim svojim ironičnim istupima Silvio zna zgroziti kao i uveseliti javnost. Vrlo je nepredvidiv, a čak zna i Papi “sašiti” rečenice koje su daleko od diplomatskih. Pogotovo kad je pokojnog Papu Ivana Pavla II. usporedio sa Božanstvom poput svog kluba Milan. No za svoje floskule tvrdi da se često iskrivljuju u javnosti, isjeku se ili preokrenu. Istina, Silviu je nekad jezik brži od pameti no to uveseljava narod pa i svijet, no mnogi kažu da ima i lijepih manira, umanjujući njegovo samo predstavljanje da je spontan a ne podmukao čovjek koji voli crni humor što mnogima nije ukusno. Kršćanin je, vrlo human čovjek koji često pomaže siromašnima, ima svoga posebnog svećenika ispovjednika, a kad ga je jedan slavni paparazzo skriven u grmlju pored vile u Milanu pokušavao kriomice slikati – Silvio je izašao sam pred vilu, otkrio paparazza i pozvao ga u kuću na piće pa neka slika što hoće. Paparazzo se iznenadio jer je mislio da će dobiti batine, no javnosti je iznio potpuno drugačiju sliku o Berlusconiu.
“Sad 2008. ja sam novi Silvio sa puno više iskustva, spreman za treći mandat premijera iako se zemlja nalazi u teškom stanju.”
15.04.2008. ujedinjena desnica ponovno pobjeđuje. Neslužbeno je i Vatikan uz ujedinjenu desnicu jer se ljevica pokazala kao oštri protivnik crkve i svećenstva. Berlusconi ponovno postaje premijer i za medije izjavljuje: “Sada želim ući u povijest kao državnik koji je promijenio svoju zemlju i današnji je Berlusconi budite sigurni mnogo drukčiji od onog 2001. Ovaj put ću više raditi i neću se dati zaustaviti punih pet godina. Želim ostati u povijesti svoje zemlje kao državnik koju ju je promijenio. Vjerujte ja sam nezamjenjiv i hvala građanima na povjerenju koji ste mi poklonili.” Mnoge lokalne poduzetnike koji imaju par stotina milijuna eura vrijedne kompanije i lokalnu jedva gledanu tv, potplaćeni novinari uspoređuju sa Berlusconiem, no jedno je sigurno – multimilijarder Silvio Berlusconi na cijeloj zemlji nema konkurenta, jer je na svjetskoj razini: građevinski milijarder, industrijski milijarder, medijski milijarder, bankarski milijarder i vodeći političar Italije. Dakle, sa njim nema usporedbe pa ni u skandalima. Nakon što je snimljen u orgijama na privatnoj zabavi utjecajnih lica nastao je veliki skandal i njegova bračna kriza nakon čega ga žena ostavlja.
MARIO MONTI I SILVIO
Nakon sve većih prosvjeda i nereda kojima više ni njegovi mediji ne mogu kontrolirati, prosvjeda diljem Italije, fizičkih napada koje ni tjelohranitelji ne mogu zaustaviti, Berlusconi daje ostavku. Silvio Berlusconi izgubio je energiju za daljnjim borbama i ponudio potporu bivšem europskom povjereniku Mariju Montiju koji je postao novi premijer.
uredio Toni Eterović
fotto: Reuters, Corriera della Sera, AP
