TOŠE PROESKI NEVIĐENO

Često je isticao da je samo marioneta Boga i da sve zasluge duguje Bogu. Zaljubljeni Bog ga je uzeo u svoje naručje.

PREDVIDIO JE POZIV

TOŠE PROESKI (Balkanski Elvis Presley) 

NIJE REKAO DA IDE GORE ZATO ŠTO JE GORE ZAGREB OD MAKEDONIJE, JER GORE JE I BEOGRAD I SARAJEVO, VEĆ JE REKAO PRIJATELJU DA IDE GORE…..NA NEBO…..

Cijeli Balkan je više nego šokirala tragična pogibija mladića koji je sa svojih 26 godina: kraljevskim glasom, snažnom karizmom i humanitarnom posvećenosti, osvojio Balkan i u pjesmi ujedinio zemlje okovane mržnjom. Bio je na korak da osvoji svijet, veći umjetnik od svih hrvatskih umjetnika njegovog uzrasta, a najnoviji cd sa samo jednom od fascinantnih pjesama ²Igra bez granica² napravio je nevjerojatan estradni boom. Bio je veoma tražen i voljen pjevač, no sada kada ga nema, postao je najtraženiji. U rodnoj Makedoniji 17.10 je proglašen dan žalosti a kada se doznalo da je poginuo to jutro je državna televizija prekinula program i objavila tragičnu vijest, radio postaje samo po cijeli dan puštale njegovu glazbu, u školama nisu mogli nastaviti nastavu, jer su djeca i mladež bili šokirani i uplakani. Da li je predvidio smrt tj. prelazak na onaj svijet u koji malo tko vjeruje? Financirao je obnovu manastira u rodnom Kruševu kojem je dao brojne donacije, a nedavno je jednom prigodom rekao da bi volio da ga tamo pokopaju. Nevjerojatno za mladića od 26 godina, da razmišlja gdje će biti pokopan. Kada je krenuo za Zagreb, prijatelju je rekao da ide gore. Mnogi su to protumačili da gore, podrazumijeva Zagreb, no gore može podrazumijevati Beograd, Sarajevo, itd….on je zapravo podsvjesno ili nadsvjesno slutio da ide upravo GORE. Način na koji je otišao nama je stravičan, no on je preskočio livadu u snu. Jednostavno, Toše je na zemlji završio misiju. Bog ga treba među svojim saveznicima na nebu.

TOŠE U PUNOM ŽARU

TODOR TOŠE PROESKI rođen je 25. 01. 1981. godine u Kruševu, Republika Makedonija. Njegovi roditelji Dominika i Nikola već su u najranijoj dobi primijetili nevjerojatni glazbeni talent te su ga odmalena usmjeravali prema karijeri glazbenika. Diplomirao je solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Skopju kao jedan od najboljih studenata svoje generacije i jedan je od rijetkih školovanih pop glazbenika na prostoru cijele bivše Jugoslavije. Svoju kratku, ali blistavu karijeru Toše Proeski započeo je 1996. godine na dječjem festivalu Makfest, nakon čega je nastupao na raznim festivalima u Makedoniji i redovito osvajao nagrade publike i stručnih žirija. Godine 1999. izdao je debitantski album “Nekade vo Nokta” (“Negdje u noći”), na kojem je surađivao s najpoznatijim makedonskim pop autorima, između ostalih, s legendarnim skladateljem Grigorom Koprovom, koji je zaslužan za njegove prve glazbene uspjehe. Iste godine, Toše je održao prvi samostalni koncert u Skopju, na kojem je, unatoč lošem vremenu, uživalo desetak tisuća obožavatelja. Godine 2000. Toše Proeski osvojio je treće mjesto na makedonskom predizboru za Pjesmu Eurovizije, nakon čega je izdao drugi album “Sinot Božji”, kojim se zacementirao u vrhu makedonske pop glazbe. Upravo u to vrijeme započeo je suradnju sa srpskom produkcijskom kućom BK Sound pomoću koje je počeo razvijati karijeru u zemljama bivše Jugoslavije. Njegov talent ubrzo su prepoznali slušatelji diljem Balkana pa je iste godine osvojio “Oscara popularnosti”.

TOŠE U PRIJATELJA

TOŠE I DJEVOJKA ANDRIJANA BUDIMIR

Svoj treći studijski album “Ako me pogledneš vo oči” snimio je u Grčkoj i objavio ga 2003. godine. Pjesma “Čija si” s tog albuma postala je jedan od njegovih najvećih hitova, a album je promovirao u Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Srbiji i Bugarskoj, nakon čega je zaradio epitet “kralja pirata”. Njegovi su se nosači zvuka, mahnito prodavali diljem bivše Jugoslavije, no on i njegova izdavačka kuća nikad na njima nisu zaradili, obzirom da su bili djelo pirata i preprodavača. Osebujni vokal Toše Proeski nastavio je usavršavati u New Yorku, s poznatim profesorom pjevanja Williamom Reyom, koji je učio i Luciana Pavarottija. Godine 2003. dobio je Humanitarnu nagradu majke Tereze te je postao UNICEF-ov ambasador dobre volje. Godine 2004. predstavljao je Makedoniju na Eurosongu s pjesmom “Life”, no unatoč favoriziranju medija osvojio je 14. mjesto. Iste godine snimio je pjesmu “This World”, koja je postala UNICEF-ova himna, a otprilike u to vrijeme potpisao je ugovor s diskografskom kućom Dallas Records, koja se otad brinula za njegovu karijeru u Hrvatskoj i Sloveniji. Album “Po Tebe” (“Nakon tebe”) 2005. godine izdan je na cijelom prostoru bivše Jugoslavije te je zabilježio rekordnu prodaju, baš kao i njegov prvi album za hrvatsko tržište “Pratim te”. Sve veća medijska pažnja na našim prostorima te su ga godine dovele do Mire Buljana i Antonije Šole, autora njegovih najvećih hitova. Na Hrvatskom radijskom festivalu 2006. godine nastupio je s pjesmom “Srce nije kamen”, koju su ZAMP i brojne domaće radio postaje proglasile hitom godine, a na kraju je završila u najavnoj špici sapunice “Zabranjena ljubav”, u kojoj je Toše gostovao u nekoliko epizoda. Osim toga, snimio je duet s Tonyjem Cetinskim “Lagala nas mala”, koji mjesecima nije silazio s vrhova domaćih top lista. Sa Tonijem Cetinskim se dosta zbližio i postao veliki prijatelj. Smatra se da je u Hrvatskoj njegov najbolji prijatelj bio Cetinski koji nakon pogibije Toše, bio izvan sebe, tvrdeći da on ne vjeruje da se to dogodilo.

U proljeće ove godine Toše je ponovno nastupio na HRF-u, osvojivši Grand prix s pjesmom “Veži me za sebe”, koja je po broju emitiranja nadmašila prethodni hit godine. Duet “Volim osmijeh tvoj” s Antonijom Šolom proglašen je najprodavanijim singlom ove godine, nakon čega je Toše izdao album “Igre bez granica”, koji se trenutačno nalazi  na vrhu top liste najprodavanijih albuma u Hrvatskoj. Povodom izlaska albuma, Toše Proeski održao je spektakularnu promociju u zagrebačkom klubu Tvornica, nakon čega su ga hrvatski mediji proglasili “ultimativnom balkanskom zvijezdom”. U moru kvazi pjevača koji preplavljuju glazbeno tržište, Toše Proeski oduvijek je bio poznat kao nevjerojatni talent i pravi profesionalac. Za sebe je često govorio kako “postoji zbog publike”, dok su mu kritike uvijek bile manje važne. Jedan je od rijetkih izvođača na našim prostorima koji je imao odvojene diskografske projekte za svaku zemlju bivše Jugoslavije, a u svakoj od njih redovito je dobivao najvažnije glazbene nagrade. Omiljen među kolegama glazbenicima i obožavan od strane tisuća obožavatelja, Toše Proeski bio je i ostat će jedan od najsvjetlijih trenutaka glazbe na ovim prostorima.

Ostaci auta u nesreći

Toše Proeski poginuo je u prometnoj nesreći koja se dogodila 17.10. oko 6.30 sati u jutro kod Nove Gradiške. U nesreći je teško ozlijeđen 32-godišnji makedonski državljanin Georgij Georgijevski, vozač terenca koji se sudario s kamionom, a lakše 49-godišnja menadžerica Toše Proeskog, Ljiljana Petrović. Nesreća se dogodila na autocesti A3 Zagreb – Lipovac, na dionici između Lužana i Nove Gradiške, u smjeru Zagreba. Pjevač se s dvoje ljudi vozio u terencu VW touareg koji se zbog još neutvrđenih razloga sudario s kamionom talijanskih registracija te se zabio u središnju zaštitnu ogradu autoceste i završio u jarku. Kamion i Touareg su se kretali u istom smjeru, a sumnja se da je vozač Touarega zaspao te je udario u stražnji dio kamiona. Proeski je poginuo na mjestu događaja, dok su vozač automobila 32-godišnji i 49-godišnja Ljiljana Petrović u nesreći ozlijeđeni. Od dežurnog liječnika u Službi hitne medicinske pomoći u Općoj bolnici Nova Gradiška doznalo se kako je vozač zadobio teške tjelesne ozljede, dok je Petrovićka u bolnicu zaprimljena pri svijesti ali u teškom psihičkom slomu.

Pogreb je održan dan sutra. Zvukove makedonske himne nadjačao je jecaj 20-ak tisuća ljudi koji su došli na vječni počinak ispratiti najveću makedonsku zvijezdu. Deseci mladih od iscrpljenosti i tuge popadali su po groblju i oko njega za pokopa. Na velikom platou ispred spomen-parka u Kruševu, gdje je Tošin odar omotan makedonskom zastavom bio izložen nekoliko sati prije pokopa, u nepreglednom redu su čekale kolone uplakanih ljudi da odaju posljednju počast tragično nastradalom idolu. Na pogreb su došli svi njegovi kolege iz Makedonije, dok su iz Hrvatske stigli Aki Rahimovski, te Tony Cetinski s Jurom Hrvačićem, vlasnikom Hit recordsa, Tošine izdavačke kuće. A iz Beograda su stigli Ceca Ražnatović i Željko Joksimović. Njegovi roditelji Nikola i Dominika izabrali su Tošin rodni grad za mjesto njegova vječnog počinka jer je taj grad početkom prošlog stoljeća bio desetak dana slobodna republika i mitsko je mjesto svih Makedonaca. Što je Vukovar Hrvatima, to je Kruševo Makedoncima. – Naš Toše počiva uz najveće makedonske heroje. Todor znači božji dar, a ti si za Makedoniju bio upravo to. – rekao je svećenik u propovijedi. Makedonska vlada njegovim je roditeljima nudila da se Toše potkraj tjedna pokopa u Skopju, u Aleji velikana, no oni su ipak izabrali Kruševo – znajući koliko je to mjesto njemu značilo. Na vječni počinak, uz sve vjerske počasti koje su predvodili prvi svećenici makedonske crkve, Tošu su ispratili – uz predaju državne zastave ocu, gardu i počasne plotune i svi državni čelnici – predvođeni premijerom Nikolom Gruevskiem i predsjednikom Brankom Crvenkoskim. A nakon sahrane brojni nepoznati ljudi su s najdubljim štovanjem prilazili i Violeti Boškoski, supruzi njihova haaškog uznika Ljube Boškoskog, i stezali joj ruku: “Pozdravite nam našeg bratka”… Vozeći se natrag kroz sela i gradove od Kruševa do Skopja, gledali smo zastave na pola koplja, velike Tošine postere i mnoštvo zapaljenih svijeća…

O LJUBAVNOM životu Toše Proeskog vrlo se malo znalo, sve do trenutka njegove smrti. Andrijana Budimir, Tošina djevojka koja je s njim u Skoplju dijelila i stan, tek sada nakon što je, kako kaže, “izgubila sve što je imala u životu”, smije progovoriti o velikoj ljubavi pjevača i bivše rukometašice. Po tragičnoj smrti pjevača, koja je prošli tjedan šokirala sve koji su ga voljeli, Andrijana Budimir progovorila je o tome kako je s pjevačem planirala imati i djecu, no da se to do sada nije dogodilo zbog njegove karijere. Ona se svoje zbog njega odrekla, a njemu je na putu stajala menadžerica. Najveću krivnju obitelj pjevača, ako je suditi po pisanju medija, predbacuje, naime, upravo Ljiljani Petrović, koja se u trenutku nesreće nalazila s njim u autu koji je putovao za Zagreb. Kako se može zaključiti iz njezinih riječi, lijepo mišljenje o menadžerici preminulog pjevača nema ni njegova djevojka Andrijana. “Ljiljana jedino mene nije nikada uspjela otjerati od njega. Sad će se ionako mnoge stvari saznati.”, ogorčeno je za jedan hrvatski tjednik priznala Andrijana. Ljiljana opovrgava da je Toše bio u ikakvoj vezi sa Adrianom, a to što su se dopisivali smatrala je prijateljstvom.

BALKANSKA KRALJICA POP FOLKA SVETLANA RAŽNATOVIĆ CECA, BILA JE VIDNO SKRHANA BOLOM, IZNOSEĆI KAKO JE OČEKIVALA NJEGOVO SKORO VJENČANJE

ADRIANA SE NIJE DALA ODVOJITI OD TOŠINA TIJELA

KRIO JE LJUBAVNI ŽIVOT, OTKRIVA SE TEK NAKON SMRTI.

“Princezo moja jedina, lepo mi pajki pa ću da te čuvam u snu. Sve ima smisla, otkad si ponovo u mom životu. Volim te, lepo mi pajki”, jedna je od posljednjih poruka koje je makedonska zvijezda poslala svojoj djevojci prije stravične nesreće. Andrijani, kako je priznala, nikada nije bilo bitno hoće li javnost doznati za nju ili ne. Bilo joj je, kaže, bitno da je ona znala da postoji u njegovu životu. Tošina je menadžerica smatrala da je za njegovu karijeru bolje da ima imidž slobodnog mladića. Novinarka makedonskog Kanala 5, Vesna Petruševska, posljednja je koja je intervjuirala Tošu u svojoj emisiji “Vrteleška”. U razgovoru za jednu hrvatsku televiziju netom nakon Tošine smrti, a govoreći o dojmovima koje je na nju ostavio kada ga je posljednji put vidjela, samo večer prije jutra kada je poginuo, kazala je kako joj se činio “emotivno prazan jer još uvijek čeka ljubav svog života”. Starija Tošina sestra dala je makedonskom Dnevniku ekskluzivni intervju. U iscrpnoj ispovijesti Dora Risteska je uvjerljivo tvrdila da je njen šest godina mlađi brat predosjećao svoju smrt: “Kada se prije nekoliko mjeseci gradio kat na roditeljskoj kući, on je bio u inozemstvu. Morala sam da mu javim koliko je lijep njegov kat. On mi je samo rekao: “Raduj se, Cece, zato što ćeš se ti useliti tu.” Kada sam ga pitala zašto tako govori, ništa mi nije rekao. A kada je prije nekoliko mjeseci došao na ručak kući u Kruševo, svi smo bili tu sem tate. Toše ga je nazvao i rekao: “Dođi brzo, zato što ćeš još malo da me gledaš. Poslije ćeš moći da me vidiš samo na slici.” – priča sestra najpopularnijeg balkanskog pjevača napominjući da joj je otkako nema njenog brata život pravi pakao. Jednom prilikom, prisjeća se Dora, bio je zamišljen, mrzovoljan, neraspoložen. Zamolila ga je da joj kaže što mu je, pa i ako mu i ne bude mogla pomoći, biće mu lakše. Bilo je veoma čudno to što Toše nije ni riječ rekao, već je samo šutio i promatrao je. O stanju roditelja koji su izgubili sina, njegova sestra kaže: Preteško im je i još su u šoku. Ni sa zdravljem ne stoje najbolje. Veći dio dana provedu povučeni u svojoj sobi. Otac malo spava i stalno ponavlja: “Ovo je nemoguće. Ne mogu da vjerujem da mi više nema djeteta. Nemoguće je! Mama neprestano plače. Ponekad uspijem da je nagovorim da se posveti kućnim obavezama, ali to je kratkog daha. Svakog dana dva puta ide na Tošetov grob.” Sa suzama u očima priča Dora Risteska. Toše je volio porodicu, obožavao je sestrine klince Dominika i Nikolu. Ona, zavijena u crno, u kući punoj Tošinih slika, kaže da joj nije padalo na pamet da njen brat nešto sluti, ali sada, kad u tugovanju vraća film, svaka njegova rečenica o životu govori joj da je naslućivao skori kraj.

U intervjuu kojega je dao netom prije smrti, Toše je kazao kako je posebno vezan za svoju obitelj, te da će mu roditelji uvijek biti autoritet. Na pitanje hoće li, kada nađe ozbiljnu djevojku, mamu pitati za dozvolu, Toše se uozbiljio i odgovorio: “Ne, mislim da stvari ne trebaju tako ići, ja sam taj koji treba odabrati. Iako bih bio sretan da se među njima kad se upoznaju dogodi harmonija”. U gotovo svakom intervjuu Toše je ponavljao, kao da ju je napamet naučio, istu rečenicu – da je bio u dugoj vezi, da je veza prekinuta zbog njegove karijere, te da za djevojku nema vremena. Na njegovoj službenoj internet stranici još uvijek nema obavijesti o njegovoj tragičnoj pogibiji, a jedan segment stranice posvećen je i isječcima iz časopisa posvećenih njegovom radu, ali i ljubavnom životu. Niti u jednom isječku ne spominje se Andrijana Budimir. “Ljubav žrtva karijere”, “Nema vremena za djevojku” i “Nadam se da ću se uskoro zaljubiti jer mi fali ljubavi” uglavnom su naslovi isječaka postavljenih na web stranici, uz one koji govore o njegovoj karijeri, koncertima, gostovanjima i glazbenim suradnjama. U jednom časopisu Toše na pitanje je li “trenutno u sigurnim rukama” ili “još uvijek traga za onom pravom”, odgovara kako je imao ozbiljnu vezu, ali da je “sve to prestalo”. “Najvjerojatnije zbog moje karijere. Sada zaista nemam vremena da djevojci posvetim pažnju, a ženskom biću je upravo to potrebno. No, kada završim sve obveze, tada će mi vjerojatno trebati netko da bude uz mene, ali sada sam slobodan”, kazao je u intervjuu za jedan časopis, dodavši kako iz ljubavi crpi inspiraciju, no da ne mora biti zaljubljen kako bi pisao pjesme.

OCU JE OD PRVIH ZARAĐENIH NOVACA KUPIO AUTO.

U intervjuu za jedan srpski časopis Toše ponavlja priču o dugoj vezi koja je prekinuta zbog njegove karijere, te govori kako se nada da će se uskoro zaljubiti jer mu fali ljubavi. “Inače pola čovjekovog života zauzima ljubav i ona je zaista bitna. Međutim, kod mene je ta polovica prazna. Moja karijera ne dozvoljava da se posvetim nekom ženskom biću”, izjava je koju je Toše također dao nedugo prije pogibije, a u kojoj spominje kako je s djevojkom prekinuo prije godinu dana. S obzirom na to da je Andrijani poslao poruku u kojoj piše kako je “ponovno ušla u njegov život”, pretpostavlja se da je par prekidao i mirio se, ovisno o njegovoj karijeri. Protivno Andrijaninoj izjavi da mu menadžerica “nije bila kao druga majka”, u intervjuu za jedan srpski časopis, Toše je na pitanje tko mu je, pored roditelja, najveća podrška u radu, odgovorio kako mu je “na drugom mjestu” menadžerica Ljiljana Petrović. “Ona je neumorna osoba koja me svaki dan razveseli s nekom lijepom viješću. Volim je puno”, kazao je Toše.

Makedonski tjednik Vest donosi šokantnu priču o tome kako Toše u trenutku smrti nije imao zdravstveno i mirovinsko osiguranje te kako se njegova menadžerica Ljiljana Petrović pokušava okoristiti na njegovoj smrti, tražeći oprost duga od oko 180 tisuća eura, Kanal5 donosi mišljenje stručnjaka koji tvrdi: “Toše je poginuo jer nisu poštivani standardi osiguranja VIP osobe”. “Toše Proeski nije smio upravljati Touaregom na putu za Zagreb, već je trebao sjediti na zadnjem sjedištu. Džipom je trebao upravljati profesionalni vozač, a ne njegov prijatelj, i pred njima se trebalo kretati vozilo prethodnica. Ni jedan od tih profesionalnih standarda osiguranja VIP osobe nije bio poštovan u trenutku kada se dogodila kobna nesreća kraj Nove Gradiške. Stručnjaci tvrde da je u ovom slučaju u potpunosti zanemarena Tošina sigurnost”, objavio je makedonski Kanal5.

Stručni tehničar za upravljanje motornim vozilima Konstantin Angelovski je za tu TV postaju izjavio da bi se zbog ovakve tragedije trebali izmijeniti prometni standardi i primijeniti oni koji su na snazi u zemljama Europske unije – svaka kompanija koja ima registrirano vozilo, mora angažirati profesionalnog vozača. Također, Angelovski napominje da su dokumenti o istrazi prometne nesreće još kod hrvatskog Ministarstva pravosuđa te kako bi za cjelokupno rasvjetljavanje tragičnog događaja trebalo napraviti nezavisno stručno vještačenje. Makedonska agencija MIA javlja kako privatne tiskare i foto studiji masovno izrađuju majice s Tošinim likom, kojeg se masovno eksploatira u svakoj mogućoj prilici. Odbor za zaštitu lika i djela Toše Proeskog već je informiran o tome da je u tijeku tisak majica sa Tošinim likom, koje će se prodavati po cijeni od 300 do 500 makedonskih dinara (35 do 60 kuna). Iz Ureda za zaštitu autorskih prava Ministarstva kulture su poručili kako nisu nadležni i kako nemaju mehanizam sprečavanja korištenja Tošinog lika.

KADA GA JE SRBIJANSKI TJEDNIK STANDARD PROGLASIO HOMOSEKSUALCEM, TOŠE JE PORUČIO UREDNIKU DA DOVEDE ŽENU, DA MU POKAŽE KO JE HOMOSEKSUALAC.

Na kraju ispada kako je brend “Toše Proeski” ostao nezaštićen te kako na njegovoj karijeri sada mogu svi profitirati. Ipak, ostaje nejasno zašto se ne primjenjuje zakon o autorskim pravima, prema kojemu sva prava vezana uz Tošin lik i djelo pripadaju njegovoj obitelji. Makedonski mediji tako izražavaju i svoje čuđenje što je za preimenovanje skopske koncertne dvorane Univerzal u “Toše Proeski” potrebno odobrenje Tošine obitelji te Odbora za zaštitu Tošina lika i djela, a za tiskanje njegova lika na majicama i profitiranje od istih ne treba niti odobrenje komisije, niti obitelji. Makedonski list Vest piše kako u posljednjoj godini Tošina života popularnom pjevaču nisu plaćani nikakvi doprinosi za zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Svemu je navodno kriva njegova menadžerica Ljiljana Petrović, inače vlasnica produkcijske kuće Final Cut T. Toše se kao klijent te produkcijske kuće vodio od 17. siječnja 2003. godine. Odjavljen je 30. rujna prošle godine. Doprinosi za taj posljednji mjesec mu nisu uplaćeni, a nakon toga Toše nije evidentiran ni u Fondu za zdravstveno, ni u Fondu za mirovinsko osiguranje. No, tu nije kraj.

Produkcijska kuća Final Cut T. je u srpnju ove godine otišla u stečaj, s poreznim dugovima u visini od oko 180 tisuća eura. Sada Ljiljana Petrović bez imalo srama, u ime Tošine tragične smrti i njegova proglašenja počasnim građaninom Makedonije, traži oprost dugova. “Zbog novonastalih događaja – tragične smrti estradnog umjetnika Toše Proeskog, koji je bio ekskluzivan predstavnik Final Cut T. produkcije, koja je u stečaju, te odluke makedonske Vlade da ga posthumno proglasi počasnim građaninom Republike Makedonije, ulažem molbu za povlačenje stečajne mase sa Final Cut T. produkcije”, zatražila je Petrović. Uprava za javni prihod je odbila njen zahtjev. Prema riječima Gorana Trajkovskog, direktora Uprave za javni prihod: “Dug se ne može oprostiti, već ga se može rasknjižiti jedino sudskom odlukom. Nema ovdje postupka protiv Toše Proeskog. Uprava za javni prihod tereti njegovu produkcijsku kuću Final Cut T. kao rizičnu tvrtku koja ne plaća dugove. Tu se kao pravno lice i 100-postotni vlasnik pojavljuje Ljiljana Petrović”, pojasnio je Trajkovski.

Georgij Georgievski, prijatelj Toše Proeskog i vozač Touarega u kojem je poginuo pjevač. Georgijevski je dva dana nakon nesreće kratko razgovarao sa svojim i Tošinim prijateljima, koji su, čim su ćuli za tragediju, dojurili iz Skoplja u Novu Gradišku, Četvorica najboljih Tošinih prijatelja njegov su lijes unijeli u helikopter koji ga je vratio u Makedoniju. Od utorka navečer prijatelji se smjenjuju pokraj Georgijeve bolničke postelje u novogradiškoj Opcoj bolnici, jer ne žele da on ove najteže trenutke proživljava sam. Nitko od nas pred Ðoletom (kako Georgijevskog zovu prijatelji) još nije spomenuo Tošu. Ne znamo je li on uopće svjestan da ga više nema. Pokušali smo ga pitati o nesreći, ali odmah je presjekao razgovor i rekao: “Ničega se ne sjećam i nikad se ne želim sjetiti”. Toše mu je bio više od brata i bojimo se da on neće ni moči ni htjeti preživjeti ovu tragediju. Prevelika je nesreća to što smo izgubili Tošu i ne želimo ostati bez još jednog prijatelja. Ðoleta dobro poznamo i sigurni smo da bi si poslije ovog strašnog dogadaja mogao nešto napraviti, rekao je jedan od prijatelja koji je s Georgijem 5 godina pratio Tošu. Đole je radio kao direktor diskokluba Proces u Skopju. Dao je otkaz kako bi mogao pratiti Tošu na putovanjima. Bili smo nerazdvojna ekipa. Đole je vozio, a ja sam išao kao Tošin tjelesni čuvar, priča neutješni Zoran, koji je Tošu Proeskog pratio na sva njegova putovanja, osim ovog posljednjeg s kojeg se on, na žalost, više nije vratio kući. Mladić priča kako je on uvijek sjedio na prednjem sjedalu na kojem je Toše poginuo. Nikad si neće oprostiti što ovaj put nije išao s njim. Ja bih i taj put sjedio na mjestu suvozača i Toše bi danas možda bio živ, priča neutješni prijatelj, koji je Tošu pratio na sva njegova putovanja. Georgijevski inače radio kao direktor diskokluba Proces u Skopju. Odlučio je dati otkaz kako bi mogao pratiti Tošu na putovanjima.

RTV PINK je o Toši snimio desetak dana prije pogibije dokumentarni film, u kojem Toše nije baš previše pričao o temama koje je iznosio inače u javnosti. Teme koje je dodirivao osim što su bile vezane za njegovo odrastanje, školske klupe, manastir u Kruševu -posebno su bile nadahnute vjerom u Boga. Posebnim nadahnućem je pričao o Bogu – duhu pravednosti, osobi, stvoritelju neba i zemlje u kojega silno vjeruje i kojem duguje sve za svoj uspjeh. Mjesecima nakon smrti, makedonski i srbijanski pojedini mediji raspiruju tenzije o teoriji zavjere kako je Toše zapravo ubijen a što je još gore većina njegovih fanova vjeruje u to. Koji bi bio razlog da se režira Tošin atentat? Tko bi u tome profitirao? Da li je on predstavljao nešto više od makedonskog pjevača, balkanskog glazbenog kralja koji spaja zemlje koje se ne smiju estradno spajati? Osobno ne vjerujem u režiju njegove smrti, no dozvoliti ću da svatko ima svoj stav. Momak je bio glazbeni kralj koji bi pokorio svojim glasom i karizmom prostore bivše jugoslavije. Dana 24.04.2011 izgrađena mu je u Kruševu Spomen kuća, a ovih dana u Barceloni je taj projekt “Spomen kuća Toše Proeski” osvojio nagradu za najbolje arhitektonsko djelo za 2011. godinu.

VIDEO: RTL izvještava memoarski: http://www.youtube.com/watch?v=soHS-Lq1i7I

O Autoru

Povezani Clanci