NAJBOGATIJI HRVATSKI GOSPODARSTVENIK OSVAJA BIVŠU JUGOSLAVIJE
IVICA TODORIĆ
Ivica Todorić rodio se 1951. u Zagrebu, a odgojen je u Božjakovini. Kao pučkoškolac nije se isticao, a u Zagreb dolazi tek nakon upisa u srednju ekonomsku školu nakon završetka koje odlazi na Ekonomski fakultet. Otac Ante tada je bio direktor tvrtke Agrokombinat i uvaženi poslovni čovjek. Godine 1971. Ante Todorić optužen je za pljačku šest milijuna njemačkih maraka koje je dao Matici hrvatskoj za kupovinu oružja. Zbog toga je u zatvoru u Staroj Gradiški proveo četiri i pol godine. Nakon povratka iz zatvora otac sina nagovara na gradnju kuće u Zagrebu, a sin oca na pokretanje cvjećarske proizvodnje. Privredna banka odobrila je kredit i posao je krenuo. Nakon nekoliko godina obitelj Todorić proizvodi 40 % cvijeća u socijalističkoj Jugoslaviji i jedan je od najvećih proizvođača cvijeća u srednjoj Europi. Stvaranje poslovnog carstva Todorićevih u Jugoslaviji kada je malo tko mogao imati kompaniju, proizlazi iz prijateljstva Ante Todorića sa Žuži Jelinek koja je za kuma Antu lobirala pred Josipom Brozom Titom i svojim velikim drugarstvom sa Titom uspjela postići da se Todorićima dozvoli samostalno poslovati.
1976. godine Ivica Todorić je pokrenuo privatnu proizvodnju i trgovinu cvijećem, unatoč stavu tadašnjeg socijalističkog režima koji nije odobravao privatno poduzetništvo. U samo nekoliko godina vrlo je uspješno proširio poslove po čitavoj bivšoj Jugoslaviji te tako postaje jedan od uspješnih bogatih privrednika Jugoslavije. Pored cvijeća obitelj se bavi trgovinom voćem i povrćem. Zahvaljujući intenzivnom investiranju u proizvodnju i distribuciju, Agrokor već sredinom osamdesetih godina postaje tržišni lider u trgovini cvijećem. Posao se tada počinje širiti na nova područja – uvoz i izvoz žitarica, uljarica, voća i povrća. 1989. godine Agrokor je registriran kao dioničko društvo čiji je 100%-tni vlasnik Ivica Todorić i već iste godine kupuje 77 % zadarske Sojare. Malo je poznato da je Todorić već u Jugoslaviji zaradio milijun maraka kojima je pomogao Tuđmanu u stvaranju Hrvatske, pa mu je naknadno Tuđman dao određene ustupke u gospodarstvu. Ivica Todorić je devedesetih bio vrlo blizak državnom vrhu, posebno predsjedniku Franji Tuđmanu, a prijatelj iz školskih dana bio mu je Nikica Valentić koji je od 1993. do 1995. godine bio predsjednik vlade RH. Tih je godina bio predsjednik novostvorene Hrvatske udruge poslodavaca, susretao se s Tuđmanom, nesebično donirao fond “Za djecu Hrvatske” Ankice Tuđman, vozio se prema oslobođenim teritorijima Hrvatske Vlakom slobode.
TODORIĆI SU BILI DOBRI SA TITOM I TUĐMANOM, KASNIJE UVIJEK UZ VLAST A TO IM JE UVELIKE POMOGLO U PROŠIRENJU. LATINICA GA NAZIVA HRVATSKIM TAJKUNSKIM KUMOM.
Ove nove poslovne poteze obitelji Todorić kreditira Zagrebačka banka. Tri godine kasnije u javnosti izbija skandal – Zagrebačka banka je isplatila šest milijuna njemačkih maraka Agrokoru kako bi od poljoprivrednih kombinata u Osijeku i Kutjevu ova tvrtka otkupila kukuruz i pšenicu za potrebe državnih rezervi. Međutim Todorić je navodno žitarice izvezao, devize prodao Ini, a državne je rezerve naknadno djelomično napunio pšenicom kupljenom u Vojvodini. Narodna banka Hrvatske zbog cijelog slučaja podnosi kaznenu prijavu protiv Zagrebačke banke u kojoj piše kako je Todorić kupio samo 30 % pšenice od količine na koju se obavezao podižući kredit. No, Todorića istrage nisu omele pa te iste 1992. kupuje tvrtke Jamnica i Agroprerada, te osniva Lovno gospodarstvo Moslavina. Godinu dana kasnije kupuje tvrtke Zvijezda i DIP Turopolje te gradi poslovni objekt u Vukovarskoj ulici u Zagrebu. Godine 1994. Todorić je u, do tada, najvećem poduzetničkom poduhvatu – kupuje tvrtke Ledo, Unikonzum, Bobis, Silos Mlinove Vinkovci, Solanu Pag te osniva Kreditnu banku Zagreb.
Iste te godine daleko od javnosti Financijska policija piše izvještaj u kojem se tvrdi da je Agrokor potkraj 1991. godine nenamjenski trošio potrošačke kredite Zagrebačke banke, da je Zagrebačka banka Agrokoru doznačavala novac prije nego što je to Kreditni odbor odobrio, te da je iz stare devizne štednje (koju je država banki priznala kao javni dug) kupio najmanje tri poduzeća. Banka je Todoriću odobrila kratkoročni kredit od 80 milijuna njemačkih maraka za otkup i zalihe kukuruza iz primarne emisije Narodne banke Hrvatske. Financijska je policija otkrila da 48.900.000 njemačkih maraka od ukupne svote Todorić nije potrošio na kupnju kukuruza nego za nešto za što mu banka ipak ne bi mogla odobriti kredit. Sam Todorić je priznao da je dio kredita nenamjenski potrošen i da je, dakle, napravio prekršaj za koji nije odgovarao. Nadležne su službe njegovo obrazloženje prihvatile i cijela stvar je zaboravljena. Za Todorića nije sporna ni činjenica da su krediti dobiveni iz javnog duga, jer se, kako misli, na taj način taj isti dug smanjuje. Mario Iveković je te, 1994. bio povjerenik sindikata u Unikonzumu i tvrdi da je i u prodaji tog trgovačkog lanca bilo zakonskih prekršaja. Primjerice, radnici su tad imali gotovo 25 % dionica Unikonzuma ali im nikad nije omogućeno pravo prvootkupa. Sindikat je tada podnio tužbu Trgovačkom sudu ali ročište nije nikada zakazano.
Todorić je najavio sindikatima da želi kupiti Unikonzum i jedini se javio na natječaj. Ponudio je 70 % vrijednosti dionica, a Iveković je smatrao kako je 57 milijuna njemačkih maraka, koliko je Todorić platio za trgovine i skladišta znatno ispod stvarne vrijednosti. Ubrzo nakon te kupnje Todorić je našao zajednički jezik sa sindikatom. Uz neke neke manje izmjene prihvaćen je Todorićev prijedlog kolektivnog ugovora, a onaj sindikalni potpuno je zaboravljen. Isprva je obećao da će sindikalni predstavnik sjediti u Nadzornom odboru, ali do toga nije nikada došlo. Todorić je svojim mekšim pristupom i redovitom isplatom plaća uspio pridobiti sindikat, a nikada nije zabilježeno da se u ijednom Todorićevom poduzeću dogodio prosvjed radnika.
Ivica Todorić glavni je strateg na čelu procesa restrukturiranja i razvoja Agrokor koncerna, uvijek idući ukorak sa svjetskim kriterijima efikasnosti i kompetitivnosti. Strateški je cilj kompanije ojačati svoje vodeće pozicije u Hrvatskoj, usporedno sa stabilnim rastom udjela na inozemnom tržištu. Vođen takvom poslovnom politikom, Agrokor koncern iz godine u godinu povećava i promet i dobit. Kao čovjek jasne vizije, visokih organizacijskih i nadasve rukovodećih sposobnosti, Ivica Todorić posebnu pažnju posvećuje izgradnji prepoznatljive korporacijske kulture. Uvijek ističući značajan doprinos svih djelatnika uspjehu koncerna, on velik dio svog vremena posvećuje kontaktima sa zaposlenicima Agrokora. Izuzetnu brigu vodi o obrazovanju i profesionalnom napretku talentiranih mladih ljudi. U neovisnom istraživanju vrijednosti intelektualnog kapitala zaposlenih, u kojem su ocjenjivane vodeće hrvatske kompanije, Agrokor je zauzeo vodeću poziciju. Ivica Todorić jedan je od osnivača i prvi predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca, osnovane 1993. godine. Dao je velik doprinos njenu priznavanju u zemlji i inozemstvu kao relevantnog zastupnika interesa privatnog kapitala, napose u odnosima s Vladom i sindikatima. Zagovornik je socijalnog dijaloga te društveno odgovornog i etičkog poslovnog ponašanja. Agrokor i Ivica Todorić osobno, kontinuirano podržavaju humanitarne, kulturne, znanstvene, ekološke, obrazovne, sportske i druge projekte, iskazujući na taj način svoju socijalnu osjetljivost.
KONZORCIJ AGROKOR IMA PREKO 35 TISUĆA ZAPOSLENIH, Njegovo poslovno carstvo u sastavu konzorcija AGROKOR čine:
Zvijezda – najveći hrvatski proizvođač ulja, margarina i majoneze, Ledo - najveći hrvatski proizvođač sladoleda, Jamnica - najveći hrvatski proizvođač mineralne vode, Agroprerada, Agrolaguna, Lovno gospodarstvo Moslavina, Silos Mlinovi, Solana Pag, Sojara Zadar, Najveći hrvatski maloprodajni trgovački lanac Konzum, Tvornica sladoleda Frikom Beograd – najveći srbijanski proizvođač sladoleda, Tvornica sladoleda Berpah Čapljina, Tvornica Dijamant - najveći srbijanski proizvođač i prerađivač ulja i uljarskih proizvoda, Centropromet Srbija, IDEA Srbija, Hotel Opera (bivši Inter-Continental) – elitni Zagrebački hotel sa pet zvjezdica, Sarajevski kiseljak – najveća bošnjačka tvornica mineralne vode, Pik Vrbovec – najveća hrvatska mesna industrija, Pik Vinkovci, Tvornica Belje i Beljski vinogradi – najveći hrvatski poljoprivredno-industrijski kapacitet, Krka Šibenik, Tisak - najveći hrvatski maloprodajni lanac kioska, Velpro Sarajevo, Ledo Čitluk, Kozmo drogerije, Fonyodi - najveća mađarska tvornica mineralne vode…. stalno kupuje novo….
Oženjen je Vesnom Bašić – Todorić, diplomiranom ekonomisticom. Otac je troje djece – kćeri Ive, također diplomirane ekonomistice te dvaju sinova – Ante, diplomiranog ekonomista i Ivana, studenta ekonomije. Svojim velikim entuzijazmom svoju je djecu uspješno uključio u poslove u Agrokoru te su danas svi troje prisutni na različitim pozicijama unutar koncerna. Sigurno je, da je Todorićevom usponu kroz stvaranje Hrvatske države doprinijelo prijateljstvo sa predsjednikom Tuđmanom, jermu je pomogao u različitim stimulacijama i opraštanju određenih dugova, ali je zasigurno Todorić gospodarstvenik koji ne zaslužuje stigmu tajkuna, pošto je i prije rata u bivšoj Jugoslaviji njegov put prema vrhu bio rastući. Nije za razliku od mnogih bio vozač kamiona, niti bagera, već čovjek sa poslovnim pokrićem. Čovjek kao Todorić uistinu zaslužuje opraštanje dugova, a i prioritete pri dodjeli pšenice, kompanija… iz razloga što je njegov djelatnik prosječno plaćen i zadovoljan. Kako gospodarstvo raste, tako je i djelatnik zadovoljniji, jer Todorić razgovara sa svojim najnižim radnicima i pita ih za savjete. Uvijek ih dodatno financijski stimulira, a što je također vrlo značajno suosjećajan je sa problemima svojih radnika. Kada mu se obratila jedna djelatnica da nema za platiti operaciju djeteta, Todorić je odmah “iskeširao” novac za operaciju i putne troškove. I tako u više navrata. No vjerojatno nije jedini socijalno osjetljiv poduzetnik.
Vozi se u privatnom zrakoplovu marke Bell 407, jednim od najluksuznijih na svijetu i živi u renoviranom dvorcu Kulmer u zagrebačkim Šestinama podno Sljemena, s ukupno 7000 četvornih metara što ga je stajalo oko 3 milijuna eura.
Sanader, Mesić, Todorić
2006. godine dolazi do golemih poslovnih promjena u Agrokoru, a jedna od tih je i da se Ivica Todorić odriče stopostotnog vlasničkog udjela u konzorciju, te prodaje svoj manji udio. Nije ga prodao bilo kome. Prodao je 8,33% udjela za 110 milijuna €ura, i to Europskoj banci razvitka EBRD. Ova prodaja je više nego odlična poslovna strategija čovjeka kojega su mnogi otpisivali zbog visokih ambicija i velikih zaduženja. Kupnja udjela (dodatna investicija) temelji se na dugogodišnjoj uspješnoj suradnji između EBRD-a i Agrokora. 2000. godine Banka je Agrokoru odobrila indicirani zajam od 170 milijuna eura za restrukturiranje i regionalnu ekspanziju, a u siječnju 2004. EBRD je financirala Agrokorovu sladoledarsku tvornicu Frikom u Srbiji korporativnim zajmom od 13 mil. eura. Do danas, samo u sektoru agrobiznisa, EBRD je dao oko 4 milijarde eura za više od 280 projekata diljem centralne i istočne Europe i Zajednice Neovisnih Država. U Hrvatskoj je EBRD investirao 1,3 milijarde eura u 76 projekata, te u 2006 očekuje investiranje daljnjih 100 milijuna eura. Unatoč lošim prognozama hrvatskih i balkanskih “financijskih stručnjaka”, Todorićeva vizija je ipak uspjela a Agrokor zasigurno krenuo prema poslovnom vrhu jugoistočne regije.
Početkom 2007. godine, sastaje se sa Srbijanskim milijarderom, Miroslavom Miškovićem, inače vlasnikom Srbijanskog mega koncerna DELTA HOLDING. Zajedno najavljuju udruživanje kapitala i formiranje najmoćnijeg prehrambenog diva na ovim prostorima. U jedanaestom mjesecu 2007. Agrokor se natječe za kupnju turske mega kompanije Migros Turk sa sjedištem u Istanbulu, čija je tržišna kapitalizacija iznad 3 milijarde američkih dolara, a tvrtka je lider na tržištu maloprodaje Turske, ima oko 900 prodajnih mjesta s ukupnim prometom za 2006. od 2,7 milijardi dolara. Agrokor je, kako navode, 05.11.2007. predao neobvezujuću ponudu za kupnju većinskog udjela u toj kompaniji, te ušao u drugi zaključni natječajni krug za preuzimanje Migros Turka. No izgubio je u utrci. Uglavnom, poslovni apetiti Todorića su golemi, preuzima Magmu 2011 kada njen vlasnik Goranko Fižulić pada u dugove. Također ne vidi se više u RTL pa izlazi iz dioničkog udjela u Hrvatskoj ali zato se koncentrira na Merkator. Slovenci su pobunjeni a određeni mediji imaju dokaze da državno odvjetništvo štiti Todorića od velikih kaznenih progona za najveće afere u zemlji od pljačke žita, preko nametanja crkvenih bonova, do ortačkog ugovora u Kamenskom sa Miroslavom Kutlom i Ninoslavom Pavićem. Svoju moć dokazao je kada je zajedno sa Tomislavom Karamarkom izvršio pritisak na Hloverku Novak Srzić i skinio sa programa HRT Latinicu jednu od najgledanijih emisija koja je otkrivala njegov put bogaćenja.
Državno odvjentištvo je zatrpano prijavama protiv AGROKORA i Todorića, ali zakon nezakonja i dalje je na snazi u Hrvatskoj.
Pripremio Toni Eterović,
snimke: NCL, Globus, Večernji, dana
