Glavni krivac genocida na području ex. Jugoslavije nije bio jedini krivac

SLOBO JE IPAK POZVAO NEZGODNE SVJEDOKE…???

 CIA JE BRŽE OBAVILA POSAO NEGO JE ON REKAO ŠTO JE IMAO. KADA JE PREDLOŽIO ZA SVJEDOKE CLINTONA I BROJNE AMERIČKE GENERALE KOJIMA BI POSTAVIO NEZGODNA PITANJA, MILOŠEVIĆ JE…..UMRO OD VISOKOG TLAKA, KOJI JE UZROKOVAO SRČANI UDAR. A ŠTO JE IZAZVALO TOLIKO VISOK TLAK DA BI GA PREKINULO SRCE, I TO U KRATKOM NOĆNOM INTERVALU?

IZUZEVŠI ČINJENICU DA JE ODGOVORAN ZA RAT I GENOCID NA PROSTORIMA BIVŠE JUGOSLAVIJE, NA SUDU JE BILO I BROJNIH ISTINA KOJE JE IZNIO. JEDNA OD ISTINA JE LIKVIDACIJA TRI ROČNIKA JNA NA SLOVENSKOJ GRANICI, OD SLOVENSKE VOJSKE.

 

KADA JE UPITAO TADAŠNJEG PREDSJEDNIKA SLOVENIJE MILANA KUČANA, DA LI MU JE POZNAT TAJ DOGAĐAJ, KUČAN JE ODGOVORNO USTVRDIO DA SE TO NIKADA NIJE DESILO. SVI SU BILI FRAPIRANI LAGANJEM MILOŠEVIĆA, DOK HRVATSKI MEDIJI NISU NABAVILI SNIMKE I SVJEDOKE KOJI SU POTVRDILI IZJAVE MILOŠEVIĆA, A OSRAMOTILE MILANA KUČANA.

IMAO JE JOŠ MNOGO TOGA REĆI…..

 

Iako je službena potvrda Haaškog suda da je Slobodan Milošević 11.03.2006. umro prirodnom smrću, također je utvrđeno da su sigurnosne službe zatvora svojim propustima omogućile da bivši jugoslavenski predsjednik koristi svoje lijekove na svoju ruku, što je po izvještaju doprinijelo poremećenom visokom tlaku, te na posljetku srčanom udaru. Nije pronađeno ništa što bi potvrdilo medijske špekulacije kako je Milošević ubijen trovanjem. Naravno, jer više obavještajne službe ne ubijaju trovanjem. To su zastarjele metode. Prema nizozemskim obavještajnim izvorima, u zatvoru Seveningen, zaposlena su dva pravosudna policajca koji su suradnici CIA -e i MI6-a, a procjenjuju o svjedočenjima koji bi mogli ozbiljno diskreditirati UN i međunarodnu zajednicu, Amerikance i Britance na prostorima bivše Jugoslavije. Sve više izlazi na vidjelo činjenica da su te sile igrale mnogostruke igre na području Jugoslavije i bile debelo umiješane u krv nad Jugoslavijom. Milošević je svojom torturom i žestokim nastupima razbolio i ukopao prvoga predsjednika sudskog vijeća Richarda Maya, a kako je nastavio svojim neposluhom, odbijanjem odvjetnika, te predlaganjem svjedoka koji bi otegli postupak na dodatnih dvadesetak godina – skraćene su muke suda. Milošević je umro.

Htio se gledati oči u oči i postaviti pitanja ličnostima, koje mu to ipak nisu dopustile jer je zavjera rata na području ex. Jugoslavije mnogo veća, a pitanja koja bi postavio, zahtijevala bi opasne odgovore. Namjeravao je za svjedoke obrane pozvati doslovno sve lidere uključene u događanja na Balkanu i sastavio je listu svjedoka koje poziva, te im mora postaviti pitanja. Na listi su bili: Bill Clinton, Madalaine Albrigtova, Schroeder, Helmuth Kohl, Cook, Vedrine, Fischer, Chirac, Blair, Kinkel, Torwald Stoiltenberg, Owen, Annan, Akashi, Shaprping, Bob Dole i američki tim u Daytonskim mirovnim pregovorima. Htio je iznijeti svoju istinu unatoč tome što je unaprijed bio osuđen, a danas se postavlja i to pitanje.

Carla Del Ponte priznala da je CIA urgirala za Kadijevića.

U ZATVORU U SEVENINGENU SU ZAPOSLENA DVA PRAVOSUDNA POLICAJCA KOJI SU UJEDNO I AGENTI CIA-e, kako to provjeriti? dobila je podatke Carla.

Srbijanski liječnik koji je posljednji pregledao Miloševića  04. 11.2005. – prof. dr. Vukašin Andrić, za svjetske i lokalne medije Srbije izjavio je kako je njegov stav da je Milošević ubijen. Unatoč zabrani Haaškog suda da iznosi detalje pregleda, nije izdržao dugo šutjeti. Nebriga o zdravstvenom stanju pacijenta, tamo gdje se obavezujete štiti njegov život, jednaka je ubojstvu. Andrić je izjavio: “Kad sam ga ja pregledo, Milošević je bio ozbiljno bolestan i trebo je na hitno lečenje u specijalizovanoj klinici za krvni žile vrata sa kojima je imao problema. Patio je od maligne hipertenzije, a svaku reč je osećao kao bol. Slušalice su mu oštetile desno unutrašnje uvo. Sada svatam da su lideri novog svetskog poretka želeli da bivši srpski predsednik nestane jer su se upleli u sudski proces iz kojeg nisu mogli da izađu”. Pregled sam na Miloševićev zahtev i odobrenje Tribunala, obavio zajedno sa angiologom prof. dr. Margaritom Šumiljinom, iz moskovske klinike “Bakuljin”, i francuskim internistom-kardiologom prof. dr. Floranse Le Clark.” Prof. dr. Leo Bokerija, direktor kardiovaskularne moskovske klinike u Rusiji je izjavio da je Milošević ubijen nemarom liječnika, a prof. dr. Vukašin Andrić bio je 15. svjedok obrane u procesu protiv Slobodana Miloševića. Tvrdi da su zajedno s Miloševićem umrle sve najveće istine važne za srpski narod, a koje je čuvao za sam kraj suđenja. “Milošević se do sada branio smo lakom artiljerijom. Najjaču je čuvao za kraj! Istina bi bila veoma porazna za svetske moćnike i to je glavni razlog zašto su ga ubili. Tešku artiljeriju je čuvao za kraj, najvažnije je tek trebalo da sleduje.” - poručuje Andrić

Slavna tužiteljica htjela je sve pozatvarati ali je i sama postala žrtva manipulacije kojoj se nije dalo remetiti planove.

Da se čudne stvari događaju po pitanju srbijanskih pritvorenika, zatvorenika i osumnjičenih dokazuju i sljedeće činjenice: Slobodan Milošević treći je pritvorenik koji je umro u Haškom tribunalu. U Seveningenu je sredinom 1998. godine umro Milan Kovačević srpski ratni zločinac iz Prijedora. 1999. ubio se bivši predsjednik općine Vukovar Slavko Dokmanović, a 2003. samoubojstvo je izvršio predsjednik bivše Republike Srpske Krajine Milan Babić. Prilikom pokušaja hapšenja, ubijeni su haški optuženici Simo Drljača, sedmi mjesec 1998. i Dragan Gagović, početkom 1999. Janko Janjić iz Foče poginuo je u svojoj kući prilikom pokušaja hapšenja, u desetom mjesecu 2000. godine. Bivši ministar unutarnjih poslova Srbije Vlajko Stojiljković, kojeg je Tribunal optužio za ratne zločine na Kosovu i Metohiji, u istoj optužnici sa Miloševićem, ubio se 11. 04. 2002. na stepenicama Savezne skupštine u Beogradu.

U svakome Balkanskom ratu prste su imale velesile, jer su balkanski ratovi bili početak za prvi i drugi svjetski rat. Neupitno je da da se u rat na području ex. Jugoslavije umiješala kao promatrač i pregovarač: Amerika, Rusija, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, te Ujedinjeni narodi, a svi su bili pristrani. Jedni na ovoj, drugi na onoj strani, treći na obje pa tko pobjedi. Poznato je da su Ujedinjeni narodi u Srebrenici i diljem Bosne i Hercegovine, dobrim dijelom skrivili genocid, ne poduzimajući ništa i stajajući na stranu četnika, opijajući se sa njima i javno slaveći pred brojnim kamerama koje se najednom pojavljuju u javnosti, a u istim selima se dešava genocid i etničko čišćenje. U Srebrenici, Srebreničke majke i svi svjedoci nad masakrom 8000 nedužnih, osuđuju kao krivce nizozemski vojni bataljun koji je omogućio Srbima da izvrše genocid. Isti bataljun je od svojih vlasti nagrađen za posebna djela, a za krvavi genocid u kojem se smatra da je mučki ubijeno 150.000 Bošnjaka nitko nije kriv jer Međunarodni sud oslobađa Srbiju krivnje za genocid nad ostalima. Haaški sud može donositi zaključke, no zaključak javnosti, žrtava, svjedoka, pa i krivaca je sasvim najvažniji – a vrijeme je odvjetnik nedužnih.

Bivša glasnogovornica Haaškog suda Florence Hartmann u svojoj knjizi objavljuje po njenom viđenju -politiku Haaškog suda, u kojoj nabraja neorganiziranost, pristranost, dogovaranje Del Ponte sa pojedinim moćnicima iz obavještajnih službi. Florence objavljuje kako je upravo u vrijeme rata ona kao novinarka otkrila masovnu grobnicu Ovčaru te svojom knjigom baca prašinu na rad Haškog tribunala, posebno tužiteljstva, koje je po njoj u većini zaštitilo Srbe, glavne krivce za rat na području Jugoslavije. Carla Del Ponte je tuži za komentiranje i odavanje tajni ali nakon što i sama Carla odlazi sa dužnosti na novu ambasadora Švicarske u Argentini, također piše knjigu usprkos bunjenju Švicarskih vlasti, jer “neće dozvoliti da uprljana ode kad postoje drugi krivci.” U svojoj knjizi iznosi kako ju je CIA-in direktor George Tenet omalovažio kao i Vatikan, kad su joj rekli da Papu može vidjeti sa Trga Svetog Petra.